Kriza znanja kao uzrok stagnacije BiH

116

Kriza znanja kao uzrok stagnacije BiH

Dijeljenje

Graditi društvo koje se temelji na znanju, pored toga što mora biti imperativ pojedinca, još više mora biti i imperativ države u kojoj živimo

Autor: dr. sc. Senad Mehmedinović


Svi smo svjesni da država predstavlja zajednicu ljudi u kojoj svako individualno afirmacijski doprinosi napretku, ali isto tako (nažalost) negacijski dovodi do destrukcije, destabilizacije…

U knjizi Islamska deklaracija između ostalog piše da do destabilizacije ljudi, društva, pa i institucija dolazi zbog toga što se čovjek udaljio od vjere. Vjera je znanje, a ono je postojanost. Čovjek sve što više zna svjestan je svog neznanja, i to znanje možemo nazvati korisnim znanjem. Znati, a ne biti svjestan svog neznanja, ili još teže, neznati, a misliti da znaš je bolest koje se mnogi trebamo čuvati.

Poređenje između znanja i neznanja je ekvivalentno napretku i razvoju, odnosno stagnaciji i urušavanju. Jednostavno rečeno institucionalnim riječnikom, sve što napreduje i razvija se, znanje je, a sve što stagnira i propada je neznanje ili zloupotreba znanja. Vrijeme i prostor u kojem živimo je slika morala koji predstavlja skup nepisanih pravila, a koja su kod nas postavljena na način „kad može on, mogu i ja” ili „nisi ti za ovog, nisi u stanju lagati”, itd. Problem našeg sistema se može definisati kao dugogodišnja homogenizacija neznanja individua, koja su heterogenizirala znanje (u individue – jednina).

Također, došlo je i do prepuštenosti ili povlačenja od strane onih koji se prepuštati i povlačiti ne smiju. Nema prepuštanja nepisanom pravilu „kada može on, mogu i ja”, jer se ovdje vidi težnja za „vrhom”, a u djelu Država je rečeno „ „najbolja i najsložnija je ona država u kojoj za vlašću najmanje teže oni koji su izabrani da vladaju, a ako država ima drukčije vladaoce, onda je u njoj obrnuto”.

Sami prosudimo!