TRIDESET GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI: NAŠA OBAVEZA JE ISTINA, PRAVDA I OPOMENA

TRIDESET GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI: NAŠA OBAVEZA JE ISTINA, PRAVDA I OPOMENA

Sutra se obilježava trideseta godišnjica od najmračnijeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Genocid u Srebrenici nije samo rana Bosne i Hercegovine – to je rana cijelog čovječanstva. U julu 1995. godine, pred očima svijeta, ubijeno je najmanje 8372 muškaraca i dječaka s područja tadašnje UN-ove zaštićene zone Srebrenica, samo zato što su bili Bošnjaci.

Prisjećamo se svih žrtava s tugom, ali i s osjećajem odgovornosti. Ne da bismo živjeli u prošlosti, već da prošlost nikada ne bude naša budućnost. Naša je politička i društvena obaveza da gradimo državu utemeljenu na pravdi, istini i dostojanstvu svih njenih građana.

U vremenu kada se negiranje genocida i pokušaji historijskog revizionizma sve češće čuju, moramo ostati odlučni. Istina je pravosnažno dokazana pred međunarodnim sudovima. Pravda, koliko god spora bila, mora biti dostižna. A pomirenje – ono mora počivati na priznavanju zločina, pokajanju i iskrenoj volji za suživot.

Nažalost, danas među najglasnijim negatorima genocida je predsjednik entiteta RS, Milorad Dodik, koji godinama javno i uporno negira genocid, uprkos pravosnažnim presudama najviših međunarodnih sudova. Njegova retorika ne vrijeđa samo porodice žrtava – ona podriva temelje pomirenja, ruši povjerenje među narodima i ugrožava mir u Bosni i Hercegovini.

Negiranje genocida nije političko mišljenje. To je nastavak zločina riječima. To je direktno kršenje međunarodnih normi, presuda i zakona ove države. I to mora imati pravne i političke posljedice.

Zbog toga, Srebrenica nas opominje da sloboda, mir i demokratija nisu dati zauvijek. Moraju se svakodnevno braniti – riječima, djelima i istinom.

U čast nevino ubijenih, i u ime generacija koje dolaze, nastavit ćemo govoriti istinu, tražiti pravdu i graditi Bosnu i Hercegovinu kao pravedno, demokratsko i evropsko društvo.

Srebrenica je mjesto tuge, ali i otpora zaboravu. Naša obaveza je da njeno ime uvijek bude upozorenje – šta se nikada više ne smije ponoviti!