Sulejman Tihić – Dodik neće podijeliti Bosnu
DANI: Gospodine Tihiću, upravo ste se vratili sa sastanaka iz Italije. Kako biste prokomentirali ono što se dešavalo?
TIHIĆ: Umjesto da ovaj sastanak posluži kao prilika za dogovor o mogućem okviru budućih ustavnih promjena, kao dobra prilika za dogovor o Vijeću ministara, mi smo dobili jednu retoriku koja je proizvela radikalizaciju stanja u zemlji, uznemirenje javnosti i još više nas udaljila od rješavanja problema i jedne od drugih. Bez obzira na dobre namjere organizatora, koji su željeli sasvim drukčiji ishod ovoga sastanka, nismo uspjeli.
DANI: Je li to onda korak unazad?
TIHIĆ: Sigurno da nije korak unaprijed. Izjave koje je tom prilikom dao Milorad Dodik i koje su na određeni način pratile izjave Dragana Čovića, ako ništa prolongirale su neke dogovore. Vrlo je teško nakon svih takvih izjava razgovarati i praviti neke dogovore i kompromise koje moramo praviti i koji su pred nama.
DANI: Mediji u BiH su prenijeli da je Dodik predložio decentralizirano uređenje BiH, no beogradska Politika je to nazvala pravim imenom: Dodikov zahtjev za podjelu BiH. S obzirom na sve što se dešava od posljednjih izbora i na sve izjave koje Dodik daje, ide li zaista BiH putem podjele ili je u pravu Doris Pack koja je rekla da Dodik ništa novo nije rekao i da od njegovih prijedloga nema ništa?
TIHIĆ: Dodik je, ustvari, sistematizovao sve one antibosanke, antibošnjačke i antievropske izjave koje je do sada dao i na jednom sastanku je sve odjednom istresao, da tako kažem. Zbog toga su one izazvale veće uznemirenje javnosti nego kad je o svim tim pitanjima govorio u različitim prilikama i kroz neki duži vremenski period. Sad smo na jednom mjestu, u relativno kratkom izlaganju, imali kulminaciju svih tih antibosanskih, antibošnjačkih i antievropskih izjava. Jedna od tema tih sastanaka bilo je kako Bosna i Hercegovina treba da izgleda da bi bila efikasna i ispunjavala uvjete koje je pred nju postavila Evropska unija.
DANI: Jesu li razgovori došli do reforme Ustava BiH?
TIHIĆ: Da. Osnovna tema kolokvija bila je reforma Ustava, kako reformisati Ustav, kako imati funkcionalnu državu, a istovremeno imati jednakopravnost naroda i što brže ispunjavati uvjete za članstvo u Evropskoj uniji. Bilo je više modaliteta, diskusija, pogleda na tu problematiku. Ja sam zagovarao decentralizovanu BiH sa regijama, gdje bi država imala svoje nadležnosti, a regije svoje.
DANI: Ukidanje kantona i regionalizacija cijele BiH?
TIHIĆ: Da, s tim da entitetsko i etničko glasanje, kao jedan instrument zaštite entiteta i etniteta, treba i dalje zadržati u BiH, kao jednoj multietničkoj državi, ali da se spriječe zloupotrebe, da se entitetski i etnički interesi tačno definiraju u skladu sa međunarodnom demokratskom praksom i standardima. Nije samo po sebi problem entitetsko glasanje, odnosno entitetski i etnički veto, ukoliko je on stvarno u funkciji zaštite entitetskog ili etničkog interesa. Međutim, to u BiH sve češće služi kao pokriće za neke druge interese, grupne, materijalne, pa i kriminalne. Predložio sam da kroz evropsku klauzulu ubrzamo procedure usvajanja zakona, pri čemu bi bilo zadržano i entitetsko i etničko glasanje, ali bi u slučaju spora da li je time povrijeđen entitet ili etnički interes, odluku donosio Ustavni sud BiH, a ne da se to prepusti na volju trenutne politike ili politike entiteta.
DANI: Dodikov prijedlog smo već čuli. Jesu li iz HDZ-ova imali neki prijedlog?
TIHIĆ: Dva HDZ-a standardno govore općenito o jednakopravnosti hrvatskog naroda, insistiraju i na institucionalnoj ravnopravnosti, ali isto tako i na teritorijalnoj. Da li bi to bila četvrta ili peta teritorijalna jedinica koja bi većinski bila hrvatska (jer njihovo razmišljanje je da jedna treba da bude) – o tome ne govore konkretno. Znači, ne eksplicitno treći entitet, već to može biti četvrti ili peti entitet, odnosno regija.
DANI: Je li tačno da su Dodik i Čović istupili u Italiji sa do sada najradikalnijim stavovima?
TIHIĆ: I dosta radikalnim, i dosta usaglašenim stavovima. Jedni su druge dopunjavali. Čoviću sam zamjerio na jednoj od tih njegovih izjava kada je kazao da je entitetsko glasanje spasilo BiH. Mislim da je entitetsko glasanje nanijelo više štete BiH, nego što je zaštitilo entitetske interese. Na tom sastanku su, između ostalog, izneseni podaci o broju entitetskog veta i potpuno je jasno da je bilo masovno korištenje entitetskog veta i da su bile često zloupotrebe, uglavnom jer se nije radilo o povredi vitalnih entitetskih interesa, nego je bilo u službi dnevne politike onih stranaka koje su tada predvodile entitete u Parlamentu BiH.
DANI: Po povratku u BiH Dodik je objašnjavajući šta je rekao u Italiji istaknuo da Evropa nema problema sa decentraliziranom BiH za ulazak u EU i da neće nametati svoja rješenja. Izgleda da se Dodik odjednom poziva na Evropu s jedne strane, a s druge činjenica je da Evropa tolerira radikalne istupe Milorada Dodika već dugo. Je li to poruka da jedinstvenu BiH žele još jedino Sarajevo i po neki kanton?
TIHIĆ: Većina građana želi BiH, decentralizovanu, moderno uređenu i funkcionalnu državu, bez obzira što nekome može izgledati da to sad želi samo neko u Sarajevu, žele to i u drugim dijelovima u BiH jer je ona država svih nas.
DANI: Mislite ako bi Dodik raspisao referendum da ne bi dobio podršku u Republici Srpskoj?
TIHIĆ: Prvo mislim da nikom nije u interesu referendum, jer mi ne možemo nikad pristati na neki entitetski referendum, možemo pristati samo na državni. Vjerovatno se pitanja koja bi se tom prilikom postavila ne bi svidjela Dodiku, a mi smo uvjereni da bi najveći broj građana BiH dao glas za jedinstvenu BiH, modernu, evropsku. Dakle, nikad ne bi pristali na entitetski referendum i on ne bi imao nikakav značaj. Ne bismo pristali ni na etnički referendum. Nema govora o podjeli BiH! Dodik bezveze priča. Nema on te snage. Bosnu i Hercegovinu nisu mogli podijeliti ni daleko jači i silniji od Dodika, pa neće ni on! Ima ona stara arapska izreka: Psi laju, karavani prolaze. Mi više nemamo vremena da reagujemo na svaku provokativnu izjavu. Trebalo bi da svakodnevno polemišemo i govorimo da bijelo nije bijelo. To su izjave koje nemaju nikakvog uporišta, nego on lupi, pa šta bude, i onda se ovdje u Sarajevu uzbuđuju zbog toga. Nedavno, na jednom skupu intelektualaca kažu: Dodik ušutkao Bošnjake. Na jednu izjavu koju je Dodik dao Slobodnoj Europi reagovao sam ja, a reagovao je i Bakir Izetbegović. Onda isti ti intelektualci prigovaraju što se nasjeda na Dodikove provokativne izjave. Ne treba tome pridavati značaj. To je prazna priča koja nikako ne može postići ciljeve koje on promoviše, pogotovo kad je u pitanju podjela BiH. Danas su mnogo jače bosanske snage od antibosanskih. Mnogo, mnogo jače i kad pogledamo stanje unutar BiH i kad pogledamo stanje u regiji. Pa, ’92. je ovdje bilo sedam korpusa JNA sa podrškom Miloševićeve Srbije, a s druge strane Hrvatske sa Tuđmanom koji je, u najmanju ruku, asistirao Miloševiću, pa opet nisu mogli podijeliti BiH. A sada jedan Dodik misli da bi to mogao. Nema on taj kapacitet! Šta može uraditi? Maksimalno što može je da blokira rad institucija BiH, pokušavajući da dokaže da BiH nije moguća.
DANI: Mislite da je to ključni razlog neformiranja Vijeća ministra?
TIHIĆ: Pa, sigurno je to jedan od razloga. Očito pokušava da na neki način izmori i međunarodnu zajednicu, ne bi li ona kazala: “Evo, BiH nije održiva” Ali, međunarodna zajednica osim pregleda situacije u BiH i nekih interesa vezanih za nju, ima i druge, šire, regionalne interese. Pristajanje na bilo kakva rješenja o podjeli BiH značilo bi doslovno lančanu reakciju, tj. podjelu Srbije, Kosova, Vojvodine, Rumunije, Slovačke, Makedonije, tako da je priča o granicama i novim podjelama bilo koje vrste završena. Za takvu priču više nema podrške, nema podrške u Srbiji, a da ne govorimo dalje, jer to nije interes Srbije.
DANI: Kako su reagirali predstavnici međunarodne zajednice u Italiji na ono što je Dodik iznio?
TIHIĆ: Predstavnici međunarodne zajednice. Evropske komisije, poslanici Bundestaga, Evropskog parlamenta, diskutovali su upravo na fonu kao i mi, ova bosanska opcija. Govorili su o potrebi izgradnje funkcionalne države BiH, ustavne reforme kako bi BiH mogla brže ispunjavati sve uvjete za ulazak u EU. Bilo je i komentara na istupe M. Dodika. Nakon diskusije predstavnika iz RS-a, koji je branio entitetsko glasanje tvrdeći kako bi bez entitetskog glasanja bili jači zahtjevi za referendum i da bi došlo do veće radikalizacije prilika, jedan predstavnik međunarodne zajednice je pitao: “Zar može biti više radikalizacije od onoga što Dodik radi?” Rekao je i da neki pričaju o novim entitetima i novim podjelama, što je izazvalo polemiku i napade na njega od predstavnika iz RS-a i HDZ-a jer su se prepoznali i osjetili prozvanim.
DANI: Ali i u regiji, iz Zagreba i Beograda čak i od onih koji su bili najviše naklonjeni BiH sve se više čuje zagovaranje trećeg entiteta kao jedinog rješenja za hrvatsko pitanje, odnosno krizu u BiH.
TIHIĆ: Mene zabrinjava nasjedanje Čovića i Ljubića na Dodikovu priču, na Dodikovu podršku o trećem entitetu. Na ovom sastanku sam im rekao: Ako je Dodiku toliko stalo do interesa Hrvata i ako se predstavlja kao njihov zaštitnik, zašto onda Posavinu, koja je bila većinska hrvatska, ne uključi u tu priču, nego samo govori o trećem entitetu koji bi zahvatio područje Federacije? Javno sam im postavio to pitanje. Oni su mudro odšutjeli.
DANI: Čović je po povratku izjavio da ste se dogovorili oko Vijeća ministara i da je ostalo je još da se dogovorite oko podjele funkcija u državnim institucijama. Je li to tačno?
TIHIĆ: Osnovni je princip u našim razgovorima da ništa nije dogovoreno, dok sve nije dogovoreno. Jedan od problema je i etnička zastupljenost u državnim agencijama. Imamo 77 državnih agencija. Po članu 9. Ustava BiH, stav 3, jasno je rečeno da etnička struktura funkcionera u tim institucijama treba da odgovara etničkoj strukturi stanovništva. To je posljednji popis iz ’91. godine. Zbog koalicije SNSD-a i HDZ-a, u proteklih pet godina, u Vijeću ministara je kroz imenovanja funkcionera u tim agencijama došlo do etničkog debalansa na štetu Bošnjaka, čime je prekršen i Ustav BiH. Zato sada, umjesto da Bošnjaci obnašaju 33 pozicije, obnašaju 26, Srbi obnašaju 24 koliko im i pripada, a Hrvati 20 umjesto 13. Ali, kada pogledamo o kojim institucijama se radi, o budžetima kojima svaka od tih institucija raspolaže, onda se vidi da ovih 20 hrvatskih pozicija raspolažu sa oko 200 miliona maraka iz budžeta, 24 srpske pozicije raspolažu sa oko 175 miliona budžeta, a 26 bošnjačkih imaju budžet od oko 75 miliona. Dakle, pored toga što smo dobili manje nego što nam po Ustavu pripada, dobili smo i manje značajne institucije. Funkcioneri hrvatske nacionalnosti u agencijama na čijim su čelima raspolažu sa tri puta više novca, nego funkcioneri bošnjačke nacionalnosti.
DANI: Kako gledate na Čovićev prijedlog da se poštuje paritet u podjeli tih funkcija?
TIHIĆ: Čović i Dodik traže nešto što je suprotno Ustavu.
DANI: Ali zar to nije Ustav koji Dodik ne da dirnuti?
TIHIĆ: Govorio sam i o tome u Italiji, da Dejtonski sporazum i Ustav nisu švedski sto i ne može se uzimati samo ono što se nekom sviđa, a ignorirati i odbacivati ono što im se ne sviđa. Dodik stalno radi upravo tako. Ako želi Republiku Srpsku, ako želi pogodnosti Daytona i prava koja su im data, onda mora poštovati i obaveze. Oni sada pokušavaju iznuditi presedan koji bi postao pravilo, a dugoročno bi to bilo, prvo u suprotnosti sa Ustavom, a i na štetu jednoga naroda. Zašto insistiramo da se rukovodeće funkcije u institucijama riješe u paketu sa Vijećem ministara? Kako teku pregovori, najvjerovatnije će ova srpsko-hrvatska koalicija imati šest ministara uključujući i premijera, a koalicija stranaka Platforme četiri. Znači da će opet dolaziti do preglasavanja. Prije sedam dana, na sjednici Vijeća ministara ta s-h koalicija je preglasala Bošnjake kada su u pitanju zakoni o ličnim kartama, prebivalištu i državljanstvu, sve važni zakoni. Srećom, mi ta preglasavanja možemo zaustaviti na Parlamentu. Međutim, imenovanja ne možemo zaustaviti. Oni mogu izglasati svako rješenje o kome se dogovore.
DANI: O kojim se konkretno državnim institucijama radi?
TIHIĆ: Mi imamo jedan mali broj institucija gdje se može izvršiti proces imenovanja bez suglasnosti Vijeća ministara, ali imamo 90 posto drugih institucija gdje se završava ovim preglasavanjem. Institucije gdje se imenovanja ne mogu izvršiti preglasavanjem su, uz Upravu za indirektno oporezivanje, RAK i SIPA. U prijedlogu koji sam napravio, tačno je navedeno kojem bi narodu pripale pojedine institucije. Vodio sam računa o tome da u sistemu sigurnosti u jednom mandatu budu zastupljeni predstavnici sva tri naroda (rotacija), ili u finansijskom segmentu, pravosuđu, itd. Nije bitno ko će prvi biti direktor, već da se zna red. Neke funkcije bi trebalo da podliježu sistemu rotacije, SIPA, Indirektno oporezivanje, OSA, Granična policija, RAK te još neke policijske i pravosudne institucije.
DANI: Kakve su šanse da prođe Vaš prijedlog s obzirom na tvrde stavove predsjednika SNSD-a i HDZ-a koji imaju većinu?
TIHIĆ: Neće biti formiranja Vijeća ministara, ako ne prođe taj prijedlog.
DANI: Koja ministarstva dobijaju SDP i SDA?
TIHIĆ: Ma, ništa to još nije dogovoreno, nije precizirano.
DANI: Hoće li biti sastanka u četvrtak koji je najavio Čović?
TIHIĆ: Neće. Osim što smo dogovorili da ja sazovem taj sastanak, dogovorili smo i da napravim procjenu da li postoje šanse za uspjeh. Ako postoje šanse za dogovor, onda treba organizovati sastanak, ako ne, onda ne treba. Zašto praviti novu predstavu i frustrirati javnost? Mislim da ne treba sazivati sastanak dok prethodno ne budemo imali barem veliku vjerovatnoću da se dogovor može postići.
DANI: Sve ovo izgleda kao pat pozicija. Šta dalje?
TIHIĆ: Mi ovdje ne možemo pristati na kompromis, uostalom to i nije kompromis, to je kršenje Ustava. Ako bismo sada pristali da se razgovara o Vijeću ministara bez ovih agencija, onda odmah treba znati da smo pristali da nas i narednih četiri godine preglasavaju u procesu imenovanja kao što čine sada. Apsolutno nemamo razloga da vjerujemo da će biti drugačije. Ako javnost smatra da mi treba da popustimo…
DANI: Vama i ovako zamjeraju da ste previše popustljivi.
TIHIĆ: Da, pogotovo meni. Šta se dalje može dogoditi? Normalno da sam, kao i mnogi drugi, zabrinut jer nemamo budžeta, nemamo fiskalnog okvira za ovu godinu, a ulazimo u narednu, sve se to odražava negativno ne samo na rad institucija, nego i na ukupne odnose unutar BiH. Ova godina i više, koliko je prošlo od izbora, na najbolji način dokazuje da ova država ne može funkcionisati na temelju ovakvog ustavnog sistema i da oni koji su bili pokrovitelji i kreatori ovih ustavnih rješenja i još uvijek odgovaraju za stanje u BiH, preko Upravnog odbora Vijeća za implementaciju i OHR-a, moraju poduzeti određene mjere kako bi se ustavni sistem promijenio i kako bi se onemogućile ove blokade, zloupotrebe i ucjene kojima smo izloženi. Vrijeme je pokazalo da BiH ne može funkcionisati bez aktivne pozicije OHR-a: ili moramo promijeniti Ustav, ili OHR vratiti u aktivno stanje!
DANI: S obzirom da je očito nemoguće promijeniti Ustav, kako OHR natjerati da djeluje?
TIHIĆ: OHR mora preuzeti aktivnu poziciju, jer ima odgovornost. Moraju deblokirati ove procese. Na temelju Dejtonskog sporazuma, oni to moraju (u)raditi. Mislim da nije problem u Inzku i Sorensenu, problem je u onima koji su ih postavili, problem je u onim politikama i institucijama koji njima daju ovlaštenja i uputstva za dalji način rada.
DANI: Politika Evrope je, nažalost, već odavno jasna, a to je najbolje ilustrirano posjetom Catherine Ashton Dodiku, u vrijeme kad mu je Vijeće sigurnosti UN-a zaprijetilo sankcijama, i bukvalno ga spasila nečim što je nazvano kompromis, a od početka je bilo jasno da se radi o ustupku Dodiku, što se kasnije i pokazalo kroz strukturalni dijalog o pravosuđu u kome RS uporno izdvaja svoje mišljenje kao da se radi o dvije države?
TIHIĆ: Kao i mnogi drugi građani u BiH, smatram da gospođa Ashton nije trebala ići Dodiku u B. Luku. Time je samo ohrabrila takva ponašanja. Također znam da je od Evropske komisije došao prijedlog za formiranje vrhovnog suda BiH. Očito je da, uz sve pritiske, Evropska komisija ne može ići izvan standarda koji postoje u Evropi. Premda postoji jedna konstanta od Daytona – imamo Evropsku uniju koja nema jedinstvenu politiku kad je u pitanju BiH. To je neodlučna politika da se formalno završe neke stvari, iako su svi svjesni da ne odgovaraju standardima evropske zajednice kao što je bila priča o tzv. reformi policije. Na drugoj strani, SAD koje su mnogo efikasnije vodile određene procese – reforma odbrane, sigurnosnog sektora.
DANI: Kakav je zvanični stav SDA oko predloženih zakona o unutrašnjim poslovima s obzirom da su iz stranke izašla oprečna mišljenja?
TIHIĆ: SDA smatra da treba uraditi određene izmjene zakona o unutrašnjim poslovima, međutim, to ne smije biti na štetu profesionalnog rada operativne i finansijske neovisnosti policije. Ali, neka pitanja treba razjasniti. Poziciju ministra treba jasnije definisati i utvrditi tačno koje su njegove ovlasti. Mi smo i u prošlom mandatu bili pokrenuli određene izmjene, ali nismo nikada bili za to da idemo korak unazad. Ako OHR, Evropska komisija i SAD kažu da predložene izmjene i dopune nisu u skladu sa dostignutim napretkom i da mogu biti korak unazad, onda o tome moramo ozbiljno razmisliti. Ne treba žuriti s tim. Sa SDP smo dogovorili da se formira jedna komisija na nivou Federacije u kojoj će biti predstavnici iz SDA, SDP i Uprave policije i ministri.
UDARCI S LEĐA
SBB je u BiH peta kolona
DANI: Govorimo o složenoj političkoj situaciji u BiH zbog tvrdih stavova SNSD-a i HDZ-a. Međutim, činjenica je da u Sarajevu isto tako postoje određeni problemi uzrokovani najviše od strane predsjednika SBB-a koji zloupotrebljavajući svoju dnevnu novinu konstantno plasira nove afere; proizvodi sukobe, pokušava razbiti koaliciju SDP-SDA… a sve krijući se iza interesa Bošnjaka. Koliko to destabilizira situaciju u Sarajevu, Federaciji, pa i u državi?
TIHIĆ: U jednom, uvjetno rečeno, većinski bošnjačkom političkom korpusu imamo probosanske snage koje se sukobljavaju sa određenim drugačijim političkim mišljenjima iz Republike Srpske i HDZ-a. Istovremeno, imamo jednu političku stranku koja, da tako kažem, s leđa udara na ove probosanske snage, pokušavajući da nas zabavi i zaokupi nekim našim unutrašnjim razlikama, protivrječnostima, da oslabi našu snagu u borbi za rješavanje ovih problema u BiH. Zanimljiva je činjenica da ta stranka nikad ne dolazi u polemiku i sukob sa snagama koje su kočnica daljim procesima integracije države BiH i njenog puta prema EU. Je li iko ikada čuo da ta stranka polemiše i kritikuje SNSD, Dodika ili Čovića? Naravno da nije! Nego, dok se mi borimo za BiH, oni nas udaraju s leđa. Tako radi peta kolona, a oni to jesu u BiH. Mi u SDA smatramo da SBB, umjesto da se bori za BiH, proizvodi unutarbošnjačke sukobe, napada ličnosti, stvara nezadovoljstvo naroda i građana.
Dženana Karup-Druško
BH DANI, br. 755
(sda.ba)