Sulejman Tihić – Dodik neće podijeliti Bosnu

tihic2

Sulejman Tihić – Dodik neće podijeliti Bosnu


 


DANI: Gospodine Tihiću, upravo ste se vratili sa sastanaka iz Italije. Kako bis­te prokomentirali ono što se dešavalo?

TIHIĆ: Umjesto da ovaj sastanak posluži kao prilika za dogovor o mogućem okviru budućih ustavnih promjena, kao dobra prilika za dogovor o Vijeću ministara, mi smo dobili jednu retoriku koja je proizve­la radikalizaciju stanja u zemlji, uznemi­renje javnosti i još više nas udaljila od rje­šavanja problema i jedne od drugih. Bez ob­zira na dobre namjere organizatora, koji su željeli sasvim drukčiji ishod ovoga sastan­ka, nismo uspjeli.

DANI: Je li to onda korak unazad?

TIHIĆ: Sigurno da nije korak unaprijed. Iz­jave koje je tom prilikom dao Milorad Dodik i koje su na određeni način pratile izjave Dragana Čovića, ako ništa prolon­girale su neke dogovore. Vrlo je teško na­kon svih takvih izjava razgovarati i pra­viti neke dogovore i kompromise koje moramo praviti i koji su pred nama.

DANI: Mediji u BiH su prenijeli da je Dodik predložio decentralizirano uređenje BiH, no beogradska Po­litika je to nazvala pravim ime­nom: Dodikov zahtjev za podje­lu BiH. S obzirom na sve što se dešava od posljednjih izbora i na sve izjave koje Dodik da­je, ide li zaista BiH putem podjele ili je u pravu Doris Pack koja je rekla da Dodik ni­šta novo nije rekao i da od nje­govih prijedloga nema ništa?

TIHIĆ: Dodik je, ustvari, sistematizovao sve one antibosanke, antibošnjačke i antievropske izjave koje je do sada dao i na jednom sastanku je sve odjednom is­tresao, da tako kažem. Zbog toga su one izazvale veće uznemirenje javnosti nego kad je o svim tim pitanjima govorio u ra­zličitim prilikama i kroz neki duži vremen­ski period. Sad smo na jednom mjestu, u relativno kratkom izlaganju, imali kulmi­naciju svih tih antibosanskih, antibošnjačkih i antievropskih izjava. Jedna od te­ma tih sastanaka bilo je kako Bosna i Hercegovina treba da izgleda da bi bila efi­kasna i ispunjavala uvjete koje je pred nju postavila Evropska unija.

DANI: Jesu li razgovori došli do reforme Ustava BiH?

TIHIĆ: Da. Osnovna tema kolokvija bila je re­forma Ustava, kako reformisati Ustav, ka­ko imati funkcionalnu državu, a istovre­meno imati jednakopravnost naroda i što brže ispunjavati uvjete za članstvo u Evrop­skoj uniji. Bilo je više modaliteta, diskusi­ja, pogleda na tu problematiku. Ja sam za­govarao decentralizovanu BiH sa regijama, gdje bi država imala svoje nadležnosti, a re­gije svoje.

DANI: Ukidanje kantona i regionaliza­cija cijele BiH?

TIHIĆ: Da, s tim da entitetsko i etničko gla­sanje, kao jedan instrument zaštite entite­ta i etniteta, treba i dalje zadržati u BiH, kao jednoj multietničkoj državi, ali da se spri­ječe zloupotrebe, da se entitetski i etnički in­teresi tačno definiraju u skladu sa međuna­rodnom demokratskom praksom i standar­dima. Nije samo po sebi problem entitet­sko glasanje, odnosno entitetski i etnički ve­to, ukoliko je on stvarno u funkciji zaštite entitetskog ili etničkog interesa. Međutim, to u BiH sve češće služi kao pokriće za neke druge interese, grupne, materijalne, pa i kri­minalne. Predložio sam da kroz evropsku klauzulu ubrzamo procedure usvajanja zakona, pri čemu bi bilo zadržano i enti­tetsko i etničko glasanje, ali bi u slučaju spo­ra da li je time povrijeđen entitet ili etnički interes, odluku donosio Ustavni sud BiH, a ne da se to prepusti na volju trenutne po­litike ili politike entiteta.

DANI: Dodikov prijedlog smo već čuli. Je­su li iz HDZ-ova imali neki prijedlog?

TIHIĆ: Dva HDZ-a standardno govore općenito o jednakopravnosti hrvatskog naroda, insistiraju i na institucionalnoj ra­vnopravnosti, ali isto tako i na teritorijalnoj. Da li bi to bila četvrta ili peta teritorijalna je­dinica koja bi većinski bila hrvatska (jer nji­hovo razmišljanje je da jedna treba da bu­de) – o tome ne govore konkretno. Znači, ne eksplicitno treći entitet, već to može bi­ti četvrti ili peti entitet, odnosno regija.

DANI: Je li tačno da su Dodik i Čović is­tupili u Italiji sa do sada najradikalni­jim stavovima?

TIHIĆ: I dosta radikalnim, i dosta usaglašenim stavovima. Jedni su druge dopunja­vali. Čoviću sam zamjerio na jednoj od tih njegovih izjava kada je kazao da je entitet­sko glasanje spasilo BiH. Mislim da je en­titetsko glasanje nanijelo više štete BiH, ne­go što je zaštitilo entitetske interese. Na tom sastanku su, između ostalog, izneseni po­daci o broju entitetskog veta i potpuno je ja­sno da je bilo masovno korištenje entitet­skog veta i da su bile često zloupotrebe, uglavnom jer se nije radilo o povredi vital­nih entitetskih interesa, nego je bilo u službi dnevne politike onih stranaka koje su tada predvodile entitete u Parlamentu BiH.

DANI: Po povratku u BiH Dodik je objaš­njavajući šta je rekao u Italiji istaknuo da Evropa nema problema sa decentraliziranom BiH za ulazak u EU i da neće nametati svoja rješenja. Izgleda da se Dodik odjednom poziva na Evropu s jedne strane, a s druge činjenica je da Evropa tolerira radikalne istupe Milorada Dodika već dugo. Je li to poruka da jedinstvenu BiH žele još jedino Sara­jevo i po neki kanton?

TIHIĆ: Većina građana želi BiH, decentrali­zovanu, moderno uređenu i funkcionalnu državu, bez obzira što nekome može izgle­dati da to sad želi samo neko u Sarajevu, žele to i u drugim dijelovima u BiH jer je ona država svih nas.

DANI: Mislite ako bi Dodik raspisao ref­erendum da ne bi dobio podršku u Republici Srpskoj?

TIHIĆ: Prvo mislim da nikom nije u intere­su referendum, jer mi ne možemo nikad pristati na neki entitetski referendum, možemo pristati samo na državni. Vjerovatno se pitanja koja bi se tom prilikom pos­tavila ne bi svidjela Dodiku, a mi smo uvjereni da bi najveći broj građana BiH dao glas za jedinstvenu BiH, modernu, evrop­sku. Dakle, nikad ne bi pristali na entitetski referendum i on ne bi imao nikakav značaj. Ne bismo pristali ni na etnički referendum. Nema govora o podjeli BiH! Dodik bezveze priča. Nema on te snage. Bosnu i Hercego­vinu nisu mogli podijeliti ni daleko jači i silniji od Dodika, pa neće ni on! Ima ona sta­ra arapska izreka: Psi laju, karavani prolaze. Mi više nemamo vremena da reagujemo na svaku provokativnu izjavu. Trebalo bi da sva­kodnevno polemišemo i govorimo da bije­lo nije bijelo. To su izjave koje nemaju nika­kvog uporišta, nego on lupi, pa šta bude, i on­da se ovdje u Sarajevu uzbuđuju zbog toga. Nedavno, na jednom skupu intelektualaca kažu: Dodik ušutkao Bošnjake. Na jednu iz­javu koju je Dodik dao Slobodnoj Europi reagovao sam ja, a reagovao je i Bakir Izetbegović. Onda isti ti intelektualci prigovaraju što se nasjeda na Dodikove provokativne iz­jave. Ne treba tome pridavati značaj. To je prazna priča koja nikako ne može postići ciljeve koje on promoviše, pogotovo kad je u pitanju podjela BiH. Danas su mnogo jače bosanske snage od antibosanskih. Mnogo, mnogo jače i kad pogledamo stanje unutar BiH i kad pogledamo stanje u regiji. Pa, ’92. je ovdje bilo sedam korpusa JNA sa po­drškom Miloševićeve Srbije, a s druge stra­ne Hrvatske sa Tuđmanom koji je, u naj­manju ruku, asistirao Miloševiću, pa opet ni­su mogli podijeliti BiH. A sada jedan Dodik misli da bi to mogao. Nema on taj kapacitet! Šta može uraditi? Maksimalno što može je da blokira rad institucija BiH, pokušavajući da dokaže da BiH nije moguća.

DANI: Mislite da je to ključni razlog neformiranja Vijeća ministra?

TIHIĆ: Pa, sigurno je to jedan od razloga. Očito pokušava da na neki način izmori i međunarodnu zajednicu, ne bi li ona kazala: “Evo, BiH nije održiva” Ali, međunarodna zajednica osim pregleda situacije u BiH i nekih interesa vezanih za nju, ima i druge, šire, regionalne interese. Pristajanje na bilo kakva rješenja o podjeli BiH značilo bi doslovno lančanu reakciju, tj. podjelu Srbije, Kosova, Vojvodine, Rumunije, Slovačke, Makedo­nije, tako da je priča o granicama i novim po­djelama bilo koje vrste završena. Za takvu priču više nema podrške, nema podrške u Srbiji, a da ne govorimo dalje, jer to nije in­teres Srbije.

DANI: Kako su reagirali predstavnici međunarodne zajednice u Italiji na ono što je Dodik iznio?

TIHIĆ: Predstavnici međunarodne zajedni­ce. Evropske komisije, poslanici Bundestaga, Evropskog parlamenta, diskutovali su upravo na fonu kao i mi, ova bosanska opcija. Govorili su o potrebi izgradnje fun­kcionalne države BiH, ustavne reforme ka­ko bi BiH mogla brže ispunjavati sve uvje­te za ulazak u EU. Bilo je i komentara na is­tupe M. Dodika. Nakon diskusije predsta­vnika iz RS-a, koji je branio entitetsko gla­sanje tvrdeći kako bi bez entitetskog glasa­nja bili jači zahtjevi za referendum i da bi do­šlo do veće radikalizacije prilika, jedan predstavnik međunarodne zajednice je pi­tao: “Zar može biti više radikalizacije od onoga što Dodik radi?” Rekao je i da neki pričaju o novim entitetima i novim podje­lama, što je izazvalo polemiku i napade na njega od predstavnika iz RS-a i HDZ-a jer su se prepoznali i osjetili prozvanim.

DANI: Ali i u regiji, iz Zagreba i Beograda čak i od onih koji su bili najviše naklo­njeni BiH sve se više čuje zagovaranje trećeg entiteta kao jedinog rješenja za hrvatsko pitanje, odnosno krizu u BiH.

TIHIĆ: Mene zabrinjava nasjedanje Čovića i Ljubića na Dodikovu priču, na Dodikovu po­dršku o trećem entitetu. Na ovom sastanku sam im rekao: Ako je Dodiku toliko stalo do interesa Hrvata i ako se predstavlja kao nji­hov zaštitnik, zašto onda Posavinu, koja je bi­la većinska hrvatska, ne uključi u tu priču, ne­go samo govori o trećem entitetu koji bi za­hvatio područje Federacije? Javno sam im postavio to pitanje. Oni su mudro odšutjeli.

DANI: Čović je po povratku izjavio da ste se dogovorili oko Vijeća ministara i da je ostalo je još da se dogovorite oko po­djele funkcija u državnim institucijama. Je li to tačno?

TIHIĆ: Osnovni je princip u našim razgovo­rima da ništa nije dogovoreno, dok sve ni­je dogovoreno. Jedan od problema je i etnička zastupljenost u državnim agenci­jama. Imamo 77 državnih agencija. Po članu 9. Ustava BiH, stav 3, jasno je rečeno da etnička struktura funkcionera u tim insti­tucijama treba da odgovara etničkoj struk­turi stanovništva. To je posljednji popis iz ’91. godine. Zbog koalicije SNSD-a i HDZ-a, u proteklih pet godina, u Vijeću ministara je kroz imenovanja funkcionera u tim agen­cijama došlo do etničkog debalansa na štetu Bošnjaka, čime je prekršen i Ustav BiH. Zato sada, umjesto da Bošnjaci obnašaju 33 pozicije, obnašaju 26, Srbi obnašaju 24 ko­liko im i pripada, a Hrvati 20 umjesto 13. Ali, kada pogledamo o kojim institucijama se ra­di, o budžetima kojima svaka od tih insti­tucija raspolaže, onda se vidi da ovih 20 hrvatskih pozicija raspolažu sa oko 200 miliona maraka iz budžeta, 24 srpske pozicije raspolažu sa oko 175 miliona budžeta, a 26 bošnjačkih imaju budžet od oko 75 mil­iona. Dakle, pored toga što smo dobili ma­nje nego što nam po Ustavu pripada, dobi­li smo i manje značajne institucije. Funkcioneri hrvatske nacionalnosti u agencijama na čijim su čelima raspolažu sa tri puta vi­še novca, nego funkcioneri bošnjačke naci­onalnosti.

DANI: Kako gledate na Čovićev prije­dlog da se poštuje paritet u podjeli tih funkcija?

TIHIĆ: Čović i Dodik traže nešto što je suprot­no Ustavu.

DANI: Ali zar to nije Ustav koji Dodik ne da dirnuti?

TIHIĆ: Govorio sam i o tome u Italiji, da Dejtonski sporazum i Ustav nisu švedski sto i ne može se uzimati samo ono što se nekom sviđa, a ignorirati i odbacivati ono što im se ne sviđa. Dodik stalno radi upravo tako. Ako želi Republiku Srpsku, ako želi pogodnosti Daytona i prava koja su im data, onda mo­ra poštovati i obaveze. Oni sada pokušava­ju iznuditi presedan koji bi postao pravilo, a dugoročno bi to bilo, prvo u suprotnosti sa Ustavom, a i na štetu jednoga naroda. Zašto insistiramo da se rukovodeće funkcije u institucijama riješe u paketu sa Vijećem ministara? Kako teku pregovori, najvjerovatnije će ova srpsko-hrvatska koalicija imati šest ministara uključujući i premijera, a koalicija stranaka Platforme četiri. Znači da će opet dolaziti do preglasavanja. Prije sedam dana, na sjednici Vijeća ministara ta s-h koalicija je preglasala Bošnjake kada su u pitanju zakoni o ličnim kartama, prebivali­štu i državljanstvu, sve važni zakoni. Srećom, mi ta preglasavanja možemo zaustaviti na Parlamentu. Međutim, imenovanja ne možemo zaustaviti. Oni mogu izglasati sva­ko rješenje o kome se dogovore.

DANI: O kojim se konkretno državnim in­stitucijama radi?

TIHIĆ: Mi imamo jedan mali broj institucija gdje se može izvršiti proces imenovanja bez suglasnosti Vijeća ministara, ali imamo 90 posto drugih institucija gdje se završava ovim preglasavanjem. Institucije gdje se imeno­vanja ne mogu izvršiti preglasavanjem su, uz Upravu za indirektno oporezivanje, RAK i SI­PA. U prijedlogu koji sam napravio, tačno je navedeno kojem bi narodu pripale pojedi­ne institucije. Vodio sam računa o tome da u sistemu sigurnosti u jednom mandatu bu­du zastupljeni predstavnici sva tri naroda (ro­tacija), ili u finansijskom segmentu, pravo­suđu, itd. Nije bitno ko će prvi biti direktor, već da se zna red. Neke funkcije bi trebalo da podliježu sistemu rotacije, SIPA, Indi­rektno oporezivanje, OSA, Granična polici­ja, RAK te još neke policijske i pravosudne institucije.

DANI: Kakve su šanse da prođe Vaš prije­dlog s obzirom na tvrde stavove predsje­dnika SNSD-a i HDZ-a koji imaju većinu?

TIHIĆ: Neće biti formiranja Vijeća ministara, ako ne prođe taj prijedlog.

DANI: Koja ministarstva dobijaju SDP i SDA?

TIHIĆ: Ma, ništa to još nije dogovoreno, nije precizirano.

DANI: Hoće li biti sastanka u četvrtak ko­ji je najavio Čović?

TIHIĆ: Neće. Osim što smo dogovorili da ja sazovem taj sastanak, dogovorili smo i da napravim procjenu da li postoje šanse za us­pjeh. Ako postoje šanse za dogovor, onda treba organizovati sastanak, ako ne, onda ne treba. Zašto praviti novu predstavu i frustri­rati javnost? Mislim da ne treba sazivati sas­tanak dok prethodno ne budemo imali barem veliku vjerovatnoću da se dogovor može postići.

DANI: Sve ovo izgleda kao pat pozicija. Šta dalje?

TIHIĆ: Mi ovdje ne možemo pristati na kom­promis, uostalom to i nije kompromis, to je kršenje Ustava. Ako bismo sada pristali da se razgovara o Vijeću ministara bez ovih agencija, onda odmah treba znati da smo pristali da nas i narednih četiri godine preglasavaju u procesu imenovanja kao što čine sada. Apsolutno nemamo razloga da vjeru­jemo da će biti drugačije. Ako javnost sma­tra da mi treba da popustimo…

DANI: Vama i ovako zamjeraju da ste previše popustljivi.

TIHIĆ: Da, pogotovo meni. Šta se dalje može dogoditi? Normalno da sam, kao i mnogi drugi, zabrinut jer nemamo budžeta, nema­mo fiskalnog okvira za ovu godinu, a ulazi­mo u narednu, sve se to odražava negativno ne samo na rad institucija, nego i na ukupne odnose unutar BiH. Ova godina i više, koli­ko je prošlo od izbora, na najbolji način do­kazuje da ova država ne može funkcionisati na temelju ovakvog ustavnog sistema i da oni koji su bili pokrovitelji i kreatori ovih us­tavnih rješenja i još uvijek odgovaraju za sta­nje u BiH, preko Upravnog odbora Vijeća za implementaciju i OHR-a, moraju poduzeti određene mjere kako bi se ustavni sistem promijenio i kako bi se onemogućile ove blo­kade, zloupotrebe i ucjene kojima smo izloženi. Vrijeme je pokazalo da BiH ne može funkcionisati bez aktivne pozicije OHR-a: ili moramo promijeniti Ustav, ili OHR vratiti u aktivno stanje!

DANI: S obzirom da je očito nemoguće promijeniti Ustav, kako OHR natjerati da djeluje?

TIHIĆ: OHR mora preuzeti aktivnu pozici­ju, jer ima odgovornost. Moraju deblokirati ove procese. Na temelju Dejtonskog sporazuma, oni to moraju (u)raditi. Mislim da nije problem u Inzku i Sorensenu, pro­blem je u onima koji su ih postavili, prob­lem je u onim politikama i institucijama ko­ji njima daju ovlaštenja i uputstva za dalji način rada.

DANI: Politika Evrope je, nažalost, već odavno jasna, a to je najbolje ilustrira­no posjetom Catherine Ashton Dodiku, u vrijeme kad mu je Vijeće sigurnosti UN-a zaprijetilo sankcijama, i bukval­no ga spasila nečim što je nazvano kompromis, a od početka je bilo jasno da se radi o ustupku Dodiku, što se ka­snije i pokazalo kroz strukturalni dija­log o pravosuđu u kome RS uporno iz­dvaja svoje mišljenje kao da se radi o dvije države?

TIHIĆ: Kao i mnogi drugi građani u BiH, smatram da gospođa Ashton nije trebala ići Dodiku u B. Luku. Time je samo ohrabrila takva ponašanja. Također znam da je od Evropske komisije došao prijedlog za formi­ranje vrhovnog suda BiH. Očito je da, uz sve pritiske, Evropska komisija ne može ići izvan standarda koji postoje u Evropi. Premda pos­toji jedna konstanta od Daytona – imamo Evropsku uniju koja nema jedinstvenu po­litiku kad je u pitanju BiH. To je neodlučna politika da se formalno završe neke stvari, iako su svi svjesni da ne odgovaraju standar­dima evropske zajednice kao što je bila priča o tzv. reformi policije. Na drugoj stra­ni, SAD koje su mnogo efikasnije vodile određene procese – reforma odbrane, sigur­nosnog sektora.

DANI: Kakav je zvanični stav SDA oko pre­dloženih zakona o unutrašnjim poslovima s obzirom da su iz stranke izašla oprečna mišljenja?

TIHIĆ: SDA smatra da treba uraditi određene izmjene zakona o unutrašnjim poslovima, međutim, to ne smije biti na štetu profesi­onalnog rada operativne i finansijske neo­visnosti policije. Ali, neka pitanja treba ra­zjasniti. Poziciju ministra treba jasnije definisati i utvrditi tačno koje su njegove ovlas­ti. Mi smo i u prošlom mandatu bili pokre­nuli određene izmjene, ali nismo nikada bi­li za to da idemo korak unazad. Ako OHR, Evropska komisija i SAD kažu da predložene izmjene i dopune nisu u skladu sa dosti­gnutim napretkom i da mogu biti korak un­azad, onda o tome moramo ozbiljno razmi­sliti. Ne treba žuriti s tim. Sa SDP smo dogo­vorili da se formira jedna komisija na nivou Federacije u kojoj će biti predstavnici iz SDA, SDP i Uprave policije i ministri.

UDARCI S LEĐA

SBB je u BiH peta kolona

DANI: Govorimo o složenoj političkoj si­tuaciji u BiH zbog tvrdih stavova SNSD-a i HDZ-a. Međutim, činjenica je da u Sarajevu isto tako postoje određeni problemi uzrokovani najviše od stra­ne predsjednika SBB-a koji zloupo­trebljavajući svoju dnevnu novinu konstantno plasira nove afere; proizvo­di sukobe, pokušava razbiti koaliciju SDP-SDA… a sve krijući se iza intere­sa Bošnjaka. Koliko to destabilizira si­tuaciju u Sarajevu, Federaciji, pa i u državi?

TIHIĆ: U jednom, uvjetno rečeno, većinski bošnjačkom političkom korpusu ima­mo probosanske snage koje se sukoblja­vaju sa određenim drugačijim političkim mišljenjima iz Republike Srpske i HDZ-a. Istovremeno, imamo jednu političku stranku koja, da tako kažem, s leđa uda­ra na ove probosanske snage, pokušava­jući da nas zabavi i zaokupi nekim našim unutrašnjim razlikama, protivrječnostima, da oslabi našu snagu u borbi za rje­šavanje ovih problema u BiH. Zanimlji­va je činjenica da ta stranka nikad ne do­lazi u polemiku i sukob sa snagama koje su kočnica daljim procesima integracije države BiH i njenog puta prema EU. Je li iko ikada čuo da ta stranka polemiše i kritikuje SNSD, Dodika ili Čovića? Naravno da nije! Nego, dok se mi borimo za BiH, oni nas udaraju s leđa. Tako radi peta kolona, a oni to jesu u BiH. Mi u SDA sma­tramo da SBB, umjesto da se bori za BiH, proizvodi unutarbošnjačke sukobe, napada ličnosti, stvara nezadovoljstvo naroda i građana.

Dženana Karup-Druško

BH DANI, br. 755 

(sda.ba)