STAV INTERVJU – Salko Bukvarević: “Moramo zaposliti 6.500 djece poginulih boraca”

VH-Salko-Bukvarevic-2-658x439

STAV INTERVJU – Salko Bukvarević: “Moramo zaposliti 6.500 djece poginulih boraca”

Dijeljenje

“Borci od kantona do kantona imaju različita prava. Novim zakonom želimo regulirati zdravstveno osiguranje za sve porodice iz kategorije boraca, želimo precizno definirati članove o prednosti pri zapošljavanju demobiliziranih i članove o kaznenim odredbama za one što ne poštuju zakon”.

Razgovarala: Nihada HASIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Revizija prava korisnika boračko-invalidske zaštite predugo traje, nanijela je nepravde borcima, a i njeni su finansijski efekti skromni, smatra federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević.

“Sa saradnicima činim maksimalno da reviziju što prije privedemo kraju kako bismo se posvetili glavnom problemu boračke kategorije, a to je zapošljavanje djece poginulih boraca”, istakao je Bukvarević.


STAV: U razgovorima s boračkim udruženjima i predstavnicima kantonalnih vlada stalno ističete da je Vaš cilj u 2016. godini vratiti dostojanstvo boračkim kategorijama. Kako to planirate uraditi i koje su kategorije trenutno najviše “zakinute”?

BUKVAREVIĆ: Dolaskom u Ministarstvo primijetio sam problem u vezi s revizijom korisnika prava iz braniteljsko-invalidske zaštite koji je pogađao borce. Borci su šesti ili sedmi put na reviziji, a nijedan drugi korisnik budžeta nije bio podvrgnut reviziji. Ova posljednja revizija proizvela je i veliku nepravdu prema tim ljudima. Bilo je urušeno dostojanstvo boraca. Više od deset godina bili su ratni vojni invalidi i to su svi znali, i sad odjednom dođe neko i kaže: “E, vi više niste RVI.” Zato smo odlučili mijenjati pravilnik o ocjeni na Institutu za medicinsko vještačenje i imenovati timove za kontrolu revizije onako kako predlažu borci. U pravilniku o imenovanju timova piše da ih imenuje federalni ministar na prijedlog kantonalnih ministara uz prijedlog boračkih organizacija. To u proteklom mandatu nije bio slučaj, imenovani su timovi koji nisu kompetentni da pregledaju, imenovani su timovi koji su imali zadatak da prave uštede na borcima. Mi smo se sastali s boračkim organizacijama i rekli da želimo vratiti im dostojanstvo na način da se prvo svi ti ljudi u toku revizije pravilno ocijene. Ne tražimo ni dodatne procente invalidnosti, ali ni da se “zakidanjem” štedi na borcima. Dostignuti nivo prava boraca ne može se i neće se umanjivati. Ovaj cilj naveden je i u Reformskoj agendi. Dostojanstvo boračkoj populaciji vraćat ćemo i realizacijom svih projekata planiranih u budžetima kantona i Federacije BiH. Bilo je slučajeva da se planiraju sredstva, pa onda ni 70 posto ne bude realizirano.

VH-Salko-Bukvarevic-6

STAV: Najavljeno je ponovno usvajanje zakona o pravima demobiliziranih boraca. Šta će on ovoj kategoriji osigurati?

BUKVAREVIĆ: U sadašnjem Zakonu o osnovnim pravima branitelja i članova njihovih porodica ima dio o demobiliziranim borcima pa i u zakonima o dopunskim pravima koje su donijeli kantoni. No, od 2008. godine nemamo zakon o demobiliziranim borcima, koji je podrazumijevao i novčanu naknadu od 150 KM mjesečno. To je pravo zaista opteretilo budžet i državu koštalo više od 300 miliona. Čak su se neki zaposleni borci tad odjavljivali kako bi dobijali tu naknadu. Zbog tog je člana cijeli zakon stavljen van snage. Obilazeći Bosnu i Hercegovinu, vidjeli smo da imamo demobiliziranih boraca bez zdravstvenog osiguranja, da se ne poštuje zakonska odredba po kojoj borci imaju prednost zapošljavanja i da nema kaznenih odredbi za one koji to ne poštuju. Borci od kantona do kantona imaju različita prava. Novim zakonom upravo ta tri problema želimo riješiti: regulirati zdravstveno osiguranje za sve porodice iz kategorije boraca, želimo precizno definirati članove o prednosti pri zapošljavanju demobiliziranih i članove o kaznenim odredbama za one što ne poštuju zakon. U dogovoru s predstavnicima kantonalnih vlasti i boračkim udruženjima nastojimo usuglasiti da borci imaju ista prava u kojem god dijelu FBiH žive.

STAV: Koliko bi koštalo provođenje ovog zakona?

BUKVAREVIĆ: S obzirom na to da borci šest godina traže taj zakon, odlučili smo obići cijeli teritorij Federacije BiH i ponuditi radnu verziju nacrta zakona pa potom napraviti i izračun koliko bi koje od ovih prava koštalo FBiH i kantone. Dio se tih prava već sada primjenjuju, jer su ugrađena u kantonalne i federalni budžet. Procjenjujemo da se novim zakonom o pravima demobiliziranih finansijski ne bi trebalo preći mjeru koja bi se uklapala u ukupan budžet Federalnog ministarstva za boračka pitanja, a vodeći računa o tome da smo prošle godine imali 306 miliona KM za naknade, a sad imamo 298 miliona. Ta razlika, odnosno ušteda, najviše je proizašla iz činjenice da borci izlaze iz prava zbog smrtnih slučajeva i zato što djeca završavaju škole, pa porodice poginulih po zakonu gube prava na naknade. Ovaj će trend biti sve izraženiji, pa očekujemo da će na ovoj budžetskoj poziciji biti prostora da ispravimo određene nepravde prema demobiliziranim borcima.

STAV: Koliko ima demobiliziranih boraca u FBiH? Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo rekao je da je 1995. godine bilo 224.000 pripadnika Armije RBiH, a dosad ih je prijavljeno 450.000!? Hoće li biti provjeren status boraca?

BUKVAREVIĆ: Tačan broj demobiliziranih boraca potrebno je utvrditi. Ne znam odakle kolegi taj podatak. Shvatio sam da je on govorio o svim pripadnicima oružanih snaga koji su u njima bili od jednog dana do četiri godine, dakle, u svim jedinicama ARBiH, MUP-a i HVO a. Na osnovu izdatih uvjerenja o pripadnicima oružanih snaga, pretpostavka je da je taj broj malo veći od 400 hiljada. Znamo da je sad na isplati Federalnog ministarstva 42.273 porodica poginulih, 49.214 ratnih vojnih invalida i oko 5.000 dobitnika ratnih priznanja. Što se tiče demobiliziranih boraca, iz sve tri komponente treba napraviti potpunu reviziju koliko ih je. U ovoj godini pokušavamo završiti prvu fazu, koja podrazumijeva kompletan pregled papirologije, u drugoj fazi na Institut za medicinsko vještačenje idu ratni vojni invalidi, dosad ih je pregledano 32.000. Imamo još oko 20.000 RVI da se pregleda. Nadamo se da će u naredne dvije godine biti okončana ta druga faza revizije prava korisnika braniteljsko invalidske zaštite. Uslijedit će i treća faza, jer svi ljudi imaju pravo na sudske postupke i moramo sačekati presude sudova koje su dosad u najviše slučajeva bile u korist vraćanja na ponovni postupak. To je jedan od razloga što smo izmijenili pravilnik o procentu utvrđivanja vojnog invaliditeta, gdje smo uveli dvije novine koje su trebale biti primjenjivane i ranije. Novo je da je svaki korisnik naknada, kojeg pregleda Institut za medicinsko vještačenje, dužan dati svoje mišljenje o dobijenom nalazu. Oni dosad nisu imali ta prava i tužbe su im bile jedina mogućnost. Većina je to iskoristila. Zbog tog propusta u procesu revizije sad imamo 90 posto više ponovnih postupaka.

VH-Salko-Bukvarevic-8

STAV: Za boračku reviziju ove godine predviđeno je iz budžeta Vašeg ministarstva 2,5 miliona KM. Revizija je počela 2010. godine. Jesu li njome postignute planirane uštede i iz prava isključeni samo njihovi nelegalni korisnici ili su revizijom stvoreni veći troškovi?

BUKVAREVIĆ: Nažalost, zbog dugotrajne revizije i zbog ovih učinjenih nepravdi ona je proizvela mnogo problema. A utrošena su i ogromna finansijska sredstva za reviziju. Teško ćemo moći precizno utvrditi koliko je revizija dala rezultata. Ona predugo traje, u toku je revizije po jedan predmet više puta pregledavan, oko 6.000 predmeta na ocjeni je pred Vrhovnim sudom FBiH. Ilustracije radi, 2010. godine imali smo 104.000 korisnika invalidnina. Sad imamo 92.000, što je manje za 12 hiljada. No više od polovine, više od šest hiljada, njih je prirodnim putem izašlo iz prava. Zbog presuda vođeni su ponovni postupci, stvarani novi troškovi u reviziji, pa stizale presude da se korisnicima vraćaju početna prava, pa mu isplaćujete invalidninu i još retroaktivno plaćali smo sudske troškove a nerijetko i kamate. U 2010. godini je za invalidnine isplaćeno 329 miliona, a u 2015. godini isplatili smo oko 300 miliona maraka. To jeste razlika, ali koliko je ljudi prirodnim putem izašlo iz prava. Zaista će biti veliko pitanje je li revizija postigla cilj. Na reviziju je potrošeno previše energije za relativno skromne rezultate. Sa suradnicima činim maksimalno da reviziju što prije privedemo kraju, kako bismo se posvetili glavnom problemu boračke kategorije, a to je zapošljavanje djece poginulih boraca.

STAV: Koliko djeca boraca zaista ostvaruju pravo na prioritet pri zapošljavanju?

BUKVAREVIĆ: Tražili smo podatke koliko je djece šehida i poginulih boraca na biroima. Dobili smo podatak da ih ima oko 6.500 na teritoriji Federacije BiH. Zato smo sebi postavili prioritet da ova djeca budu zaposlena u naredne tri godine. Uvjereni smo da je to moguće ako bude iskrenosti predstavnika svih institucija, od općina, kantona, do Federacije BiH, svih javnih ustanova i javnih preduzeća. Predložili smo da samo umjesto onih što idu u penziju zaposlimo djecu poginulih boraca. Sigurni smo da na taj način možemo svu tu djecu zaposliti za tri godine. Ako uzmemo u obzir elektroprivrede, pošte, telekome, općine, općinske javne ustanove, kantone i njihove ustanove, FBiH i njene ustanove, djecu poginulih boraca zaista nije teško zaposliti. To nam i zakon omogućava. Precizirano je da pri jednakim uvjetima pri zapošljavanju prednost imaju boračke kategorije.

Uzmimo za primjer dva projekta Vlade FBiH za pomoć prvom zapošljavanju, 20 miliona iz prošle i 50 miliona maraka iz ove godine, to može obuhvatiti od osam do deset hiljada ljudi. Ako poslodavci budu htjeli poštovati zakon, djeca šehida i poginulih boraca više neće biti na biroima. Spreman sam i javno prozivati poslodavce koji ne poštuju odredbu o prednosti ove kategorije pri zapošljavanju. To nam je i moralna obaveza, a ujedno rješavamo porodice poginulih boraca jer ta djeca zapošljavanjem izlaze iz prava koja se sad finansiraju iz budžeta. Kad dijete završi fakultet i ode na biro, porodica tog poginulog borca prestaje primati invalidninu, tako je zakon propisao. Zato mislim da nam je to i prioritet, a nije veliki problem i izvodivo je ako svi pokažemo želju. I pod uvjetom da ta djeca hoće da rade. Nekad imamo javnih poziva, a ne prijave se. Treba samo pozvati moralne ljude na odgovornim pozicijama da nam pomognu. Prednost u zapošljavanju može biti navedena u zakonu, ali vazda nađu načina da se to izbjegne. Naprimjer, u Tuzli je dopunjen zakon posebnim dodatnim bodovanjem za porodice šehida, demobiliziranih i ratnih vojnih invalida. Ali, u toku konkursne procedure na usmenim testiranjima više bodova dobiju oni koji nisu djeca šehida. Dolazi do malverzacija. Zato svi trebamo javno pozivati i prozivati ljude što obavljaju te poslove u ime države za koju su poginuli ljudi čija su djeca još bez posla. U Federalnom ministarstvu raspisali smo konkurs za 20 mladih ljudi da odrade pripravnički staž. Primljena su djeca iz boračkih kategorija, imali su prednost prema konkursu i na taj prijem nije došla nijedna žalba. Zakon nam to omogućava, ali nam treba i moralni pristup da u djelo provedemo ono što napisano u zakonu.

STAV: U vezi s najavom usvajanja novog Zakona o boračkim organizacijama, postoje li procjene koliko je ovakvih organizacija u cijeloj FBiH? Spomenut je podatak da ih samo u KS ima 157. Koliko ove udruge zaista zastupaju interese boračkih kategorija i koliko novca dobijaju iz budžeta na raznim nivoima?

BUKVAREVIĆ: Registracija boračkih udruženja ide po istom principu kao i registracija udruženja građana. Borci na terenu stalno s pravom traže da se to promijeni i da njihova udruženja budu od posebnog interesa. Ministarstva pravde na svim nivoima vrše registraciju i teško je govoriti o tačnom broju boračkih organizacija. Prema podacima kantonalnih ministarstava, u Kantonu Sarajevo zaista ih ima 157, u Zeničko-dobojskom kantonu registrirana su 93 boračka udruženja. Sve se to multipliciralo i nastao je veliki broj organizacija.

Novac za podjelu boračkim organizacijama od nivoa općina, preko kantona do Federacije BiH, na jednoj je poziciji i u uglavnom se raspoređuje putem javnog poziva. Sve boračke organizacije imaju pravo aplicirati za ta sredstva. Kanton Sarajevo za boračka udruženja godišnje izdvaja 900.000 KM, Tuzlanski također oko 900.000, Zeničko-dobojski oko 450 hiljada, Federalno ministarstvo 460 hiljada itd. Sigurno je riječ o nekoliko miliona godišnje, i kad to množimo samo za zadnjih deset godina, vidjet ćete kolika su sredstva u pitanju. Smatram da bi borci najviše koristi imali kada bi postojala samo jedna boračka organizacija. No, još nije vrijeme za to. Mi smo borcima ponudili radni materijal Zakona o udruženjima od posebnog značaja. Želimo da napravimo kriterije ko može predstavljati boračke kategorije, jedan od njih jeste da to bude ona udruga koja može skupiti najviše 55 posto neke kategorije. Želimo da borci dobiju reprezentativne organizacije i da samim tim sredstva za rad brojnih udruženja usmjerimo u projekte zapošljavanja, stipendiranja školske djece. Ako to borci podrže, prijedlog će biti upućen Vladi.

(Kompletan intervju pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)

(Faktor.ba/Magazin STAV)