Salko Bukvarević: Heroj i narodni hizmećar

Salko Bukvarević: Heroj i narodni hizmećar

Dijeljenje

“Salkin doprinos, kada je u pitanju formiranje ‘Patriotske lige’ u tuzlanskoj regiji, sigurno pripada među onih prvih pet ljudi. Rahmetli Mehdin-Senad Hodžić, kapetan Crni Labud, po kojem je jedinica dobila ime, bio je komandant i meni i Salki, a kasnije je jedinicama ‘Patriotske lige’ rukovodio general Vahid Karavelić. Ta priprema odbrane od agresija zauvijek je udarila pečat čitavom našem prijateljstvu. Kada znate nekoga kao studenta, dočekate da se oženi, dobije djecu, napravi karijeru, onda znate koliko ste vezani jedan za drugog”, kaže Hase Tirić, komandant jedinice “Crni labudovi”

Piše: Jakub SALKIĆ
Fotografije: Amel EMRIĆ

Svako ko je barem jednom u životu sreo rahmetli Salku Bukvarevića zapazio je blag osmijeh, čuo toplu riječ, dobio pomoć kakva mu je trebala. Salko nikad nije odbio da sasluša probleme običnog čovjeka, da pomogne koliko može, da saosjeća. Bio je jedan od rijetkih ljudi koje nikakva pozicija, moć ili uspjeh nisu mogli promijeniti. Zauvijek je ostao čovjek iz naroda, čovjek koji voli svoj narod i pruža ruku pomoći i utjehe.

Prijateljima je Salko rahmetli jednom prilikom prepričao događaj koji ga možda i najbolje opisuje. Naime, u vrijeme dok je ispred zgrade Vlade FBiH u Alipašinoj ulici bio kamp boraca koji su protestirali, a Salko bio ministar za boračka pitanja u Vladi Federacije BiH, na TV je čuo kako jedan od boraca iz kampa pred kamerama govori kako će “zadaviti Salku Bukvarevića kada ga vidi”.

“Bio je petak. Poslije džume ja odem u kamp i pravo pred onog borca s TV-a. ‘Selam alejk’, kažem. On gleda u mene skamenjen. ‘Alejkumu selam’, odgovori. Pa opet gleda. Kaže: ‘Ma, jesi li ti onaj Salko Bukvarević?’ ‘Jesam’, kažem, ‘došao sam da vas pitam treba li vam šta, jeste li gladni, hladno je vani, mogu li vam kako pomoći?’ ‘Ja sam rekao da ću te ubiti, a ti došao da pitaš treba li nam šta.’ ‘Ako je dotle došlo, ovdje sam’, kažem ja. ‘Odoh ja spakovati stvari i idem kući, nisi ti loš čovjek čim si došao među nas ovdje’, kaže borac s TV-a”, ispričao je Salko Bukvarević prijateljima.

Salko Bukvarević rođen je 1967. godine u Gornjem Hrasnu kod Kalesije. Na Rudarskogeološko-građevinskom fakultetu u Tuzli diplomirao je 1996. godine, magistrirao 2004. godine, a doktorirao 2011. godine. Na ovom fakultetu izabran je u zvanje docenta. Obavljao je niz dužnosti u Stranci demokratske akcije (SDA), a ministar za boračka pitanja u Vladi FBiH postao je 2015. godine. Dobitnik je više ratnih i mirnodopskih priznanja i pohvala.

ORGANIZATOR POKRETA OTPORA

U sjećanje na Salku Bukvarevića, koji je preminuo od posljedica infekcije virusom Covid-19, novinar Said Šteta objavio je jednu poemu. Na pitanje koliko je dobro poznavao Salku Bukvarevića, Šteta odgovara da ga je jednom sreo u životu, ali je to ostavilo tako jak dojam na njega da mu je posvetio poemu.

“Upoznali smo se na jednom druženju ratnih vojnih invalida kod nas u Konjicu. Dugo smo sjedili. Dojmilo me to što nam se nije obraćao s visine kao ministar, kao zvaničnik Vlade, nego kao čovjek, saborac, jedan od nas. Pitao je za borce koji su u najtežem stanju, želio ih je posjetiti. Mi smo predložili da posjeti jednog ratnog vojnog invalida koji je bio teško bolestan i zajedno smo ga posjetili. Nedugo poslije te posjete naš bolesni prijatelj je preminuo. Zbog toga me posebno pogodila i smrt Salke Bukvarevića”, kaže Šteta.

“Bio mi je drag kao dijete moje rođeno. Strašno me pogodilo, zadnji put smo se vidjeli na Kovačima na mezarju. Više ga nisam vidio”, kaže umirovljeni univerzitetski profesor Salih Kulenović.

Kulenović je Salku upoznao pred početak rata jer je Salko bio organizator otpora na prostoru općine Tuzla, član “Patriotske lige”, a Salih je tada bio na čelu političkog krila “Patriotske lige”. Radili su zajedno u pripremama za odbranu od agresije, no putevi su im se razišli tokom rata, te su po završetku rata ponovo počeli sarađivati.

“On je vrlo čestita ličnost, nije bio nagao, razumijevao je sve stvari, nastojao je da svakome udovolji. Naravno, sve to košta zdravlja. Ja ga pamtim kao omladinca koji je došao u Stranku demokratske akcije, bio je predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS) i kasnije po pripremama za organiziranje otpora. Pamtim ga kao čestita čovjeka, mladića puna elana, a prije svega kao istinskog patriotu. Volio je sve ljude, htio je da pomogne koliko je bilo u njegovoj mogućnosti, pa i više od toga”, priča nam Salih.
Salko je bio veliki patriota, dao je veliki doprinos u formiranju pokreta otpora na cijelom ovom području sjeveroistočne Bosne.

Emir Razić poznaje Salku od početka 90-ih godina, kada je Salko kao mladić došao u SDA. Zajedno su radili u MOS-u, a kasnije i na formiranju pokreta otpora, odnosno “Patriotske lige”. Dok govori o Salki, Emiru drhti glas. Kao da se sve vrijeme suzdržava da ne zaplače. Svejedno nastavlja: “Salko je istinski patriota. Čovjek koji je dao sve od sebe u samoj pripremi otpora, u borbi na prvoj liniji s puškom u ruci, a poslije agresije svakodnevno radio za dobrobit Bosne i Hercegovine i boračke populacije, i to ne samo kada je došao na poziciju ministra za pitanja boraca. Većina boraca ovdje u Tuzli, rješavajući svoje probleme, nailazeći na razne prepreke, obraćala se Salki. On nije znao reći ‘ne mogu ja to’, nema problema u koji se nije uključio, naravno, nije mogao riješiti svaki problem, ali je dobar dio energije trošio na rješavanje tih problema. Nije bio čovjek koji je olahko obećavao, zaista je bio narodni hizmećar koji je bio na raspolaganju svakome i koga je poznavao i koga prvi put vidi. Tako je u životu djelovao.”

Salko je, priča Emir, od prvog dana kada su krenule aktivnosti formiranja pokreta otpora bukvalno išao od mjesne zajednice do mjesne zajednice i pronalazio ljude od povjerenja i s njima stvarao tu okosnicu jedinica “Patriotske lige”, zatim je s jednim timom ljudi formirao jedinice “Patriotske lige” u općinama sjeveroistočne Bosne.

“Veliki dio naših života prošao je u nekakvim kriznim vremenima. Ono što je mene dojmilo je njegova hladnokrvnost. To je bio čovjek na kojem se nije moglo primijetiti kada je uplašen, mi smo važili za hrabre i odvažne ljude, ali svejedno se svi nekada uplašimo. Salko nikada nije pokazivao strah, nije se moglo primijetiti kada je uzrujan, kada je zabrinut, on je imao taj blagi osmijeh, dječački takoreći, nikad nije pokazivao brigu pred bilo kojim problemom”, priča Razić.

Hase Tirić, komandant jedinice za specijalne namjene “Crni labudovi”, čiji je Salko bio član, te na neki način i osnivač, na početku razgovora kaže nam da mu ne zamjerimo jer su emocije uzburkane, u sedam dana preselila su mu dva saborca: Salko Bukvarević i Mevlo Osmanović.

Sudbina je 1990. vezala Salku Bukvarevića i Haseta Tirića. Od tada pa do smrti Salke Bukvarevića njihovi putevi stalno se ukrštavaju. I Hase Tirić i Salko Bukvarević su kao mladići pristupili SDA, MOS-u, zatim formiranju “Patriotske lige”, Salko u Tuzli, Hase u Bijeljini.

“Salkin doprinos, kada je u pitanju formiranje ‘Patriotske lige’ u tuzlanskoj regiji, sigurno pripada među onih prvih pet ljudi. Rahmetli Mehdin-Senad Hodžić, kapetan Crni Labud, po kojem je jedinica dobila ime, bio je komandant i meni i Salki, a kasnije je jedinicama ‘Patriotske lige’ rukovodio general Vahid Karavelić. Ta priprema odbrane od agresija zauvijek je udarila pečat čitavom našem prijateljstvu. Kada znate nekoga kao studenta, dočekate da se oženi, dobije djecu, napravi karijeru, onda znate koliko ste vezani jedan za drugog”, kaže Hase Tirić, komandant jedinice “Crni labudovi”.

Nažalost, dodaje Tirić, nikad niko neće moći objasniti koliki je bio Salkin patriotizam, zbog toga ćemo svi biti njegovi dužnici. Ono što je bitno znati jeste da je Salko Bukvarević zauvijek ostao vjeran svojim principima, uvijek je bio vjeran stranci SDA i Bosni i Hercegovini.

General Vahid Karavelić ističe Salkin doprinos u formiranju “Patriotske lige” u Tuzli, što nije bio nimalo lahak zadatak s obzirom na to da su u Tuzli SDP i njihovi sateliti optuživali SDA za nacionalizam. Salkina jedinica, kaže Karavelić, osiguravala je njegov štab u Tuzli. U to je vrijeme tuzlanska policija čak htjela da hapsi pripadnike “Patriotske lige”, a Salko i njegovi saborci su to spriječili.

Karavelić ističe da je Salko u to vrijeme bio vrlo mlad, ali je svejedno postupao mudrije i iskusnije nego stariji i obrazovaniji od njega u tom trenutku.

BOSNA SE BRANI NA DRINI

Bila je ta jedna ekipa u Tuzli koju su činili Mehdin Hodžić, Salih Malkić, Hase Tirić i Salko Bukvarević, koja je organizirala “Patriotsku ligu”. Udbaši su ih stalno pratili, radili pretrese, htjeli i da hapse. Trebalo je zaista biti hrabar i organizirati otpor u takvim okolnostima, nabavljati oružje… Oni su bili zaista hrabri ljudi, tada mladići.

Nakon hapšenja Vahida Karavelića i Saliha Malkića, jedinica Mehdina Hodžića odlučila je napustiti Tuzlu i otišla na Drinu braniti Bosnu, jer, kako je govorio Crni Labud, “Bosna se brani na Drini”. Cilj je također bio izbjeći sukob u Tuzli između “Patriotske lige” i policije, dakle sukob između Bošnjaka. Nakon pogibije Mehdina Hodžića u Zvorniku, formira se jedinica “Crni labudovi”, koju je predvodio Hase Tirić, a u tu jedinicu priključena je jedinica Salke Bukvarevića, koju je okupio na Majevici, u Lukavcu i Tuzli, te jedinica kapetana Almira Ništovića s Kula-Grada iz Zvornika.

Te tri jedinice vjerovatno su prve jedinice koje su pružile otpor agresoru u sjeveroistočnoj Bosni, te odbranile tuzlansku regiju.

Poslije rata se Salko nastavlja baviti politikom te završava studij. Mnogo je bio angažiran na povratku Bošnjaka u srednje Podrinje. Gdje god je trebala pomoć običnim ljudima, Salko je bio prvi koji je pružao ruku.

“Uvijek se borio za obične ljude. On jednostavno osjeća naš narod, naš mentalitet. Intenzivno je radio da se poprave kuće, infrastruktura, struja i voda, u naše srednje Podrinje se u tom periodu vratilo najviše ljudi. On nikada nije odustajao od toga da se popravi stanje u Tuzli, u Federaciji i u državi BiH. Kada je postao ministar, znali smo da će učiniti sve da pomogne borcima, nema veze je li neko HVO ili ARBiH, ko god se borio u Federaciji zaslužuje pomoć. Nećete primijetiti da se Hrvati žale. On je našao balans da uradi da svi budu zadovoljni, a nikada prije nisu bili. Dok je bio živ, nije se toliko govorilo o tome, tek sada borci govore koliko je dobra za njih Salko uradio”, kaže Salkin saborac iz “Crnih labudova” Avdo Subašić.

Salko Bukvarević bio je čovjek koji je potrebe svog naroda, običnog čovjeka i svoje domovine stavljao ispred svojih. Zato će tako mnogo nedostajati, jer rijetki su ljudi kao Salko. Neka mu je vječni rahmet.