Poruka člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića na Centralnoj komemoraciji Ujedinjenih naroda u povodu obilježavanja 20 godina genocida u Srebrenici
Predsjedniče Generalne skupštine, gospodine Same Kutesa, generalni sekretare Ban Ki-Moon, ekselencije, uvaženi delegati, moji dragi Bosanci, dame i gospodo!
Moje misli su danas s vama, u Ujedinjenim nacijama, jer osim same Srebrenice, sjedište Ujedinjenih nacija, a pogotovo Generalna skupština, jedina su druga mjesta prikladna da se sjetimo i odamo počast hiljadama života izgubljenih u najmonstruoznijem zločinu na evropskom tlu još od holokausta. “Zaštićena zona” Ujedinjenih nacija se pretvorila u najmračniji čas koji će zauvijek progoniti savjest ove organizacije.
Od 11. do 16. jula 1995, odred smrti Karadžića i Mladića ubio je više od 8.000 Bošnjaka – samo zato što su bili muslimani. Desetine hiljada žena i djece prisilno je deportovano. Prije toga, spaljeno je 269 bošnjačkih sela u regiji.
Oni koji uprkos svojoj obavezi nisu uspjeli spriječiti tragediju Srebrenice, pali su na historijskom testu. Zato će Srebrenica zauvijek ostati ožiljak na licu Međunarodne zajednice. Otuda se ovaj zločin treba zvati pravim imenom – genocidom.
20. godišnjica genocida u Srebrenici je prilika da se ojačaju temelji naše ljudskosti. Ovom svečanom prilikom treba da razdvojimo svete trenutke odavanja počasti žrtvama najgorih zločina, ne samo u Srebrenici, nego i širom svijeta, od političkih igara i kalkulacija.
Ovo je trenutak kada bismo trebali naći Willyja Brandta u nama samima. Ovaj trenutak u historiji treba da bude raskrsnica na putu budućnosti bez optužbi, uz prihvaćenu prošlost, za dobrobit naše djece i budućih generacija.
sda.ba