Memorijalni centar Potočari – Srebrenica, 11. jula 2013. godine!

obracanjee3

Memorijalni centar Potočari – Srebrenica, 11. jula 2013. godine!

 

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA Sulejman TIHIĆ i član Predsjedništva BiH i zamjenik predsjednika Stranke Bakir IZETBEGOVIĆ prisustvovali su (11. jula 2013. godine) posljednjem ispraćaju i smiraju za 409 žrtava genocida nad Bošnjacima Srebrenice i Podrinja i obilježavanju 18. godišnjice najvećeg zločina na evropskom kontinentu nakon II. svjetskog rata – SREBRENIČKOG GENOCIDA!


Predsjednik TIHIĆ je u Crnoj sobi (bivša fabrika akumulatora) prisustvovao “Ljetnom univerzitetu” koji je, pored mnogobrojnih ambasadora i predstavnika međunarodne zajednice okupio i eminentan broj magistranata i doktoranata iz cijelog svijeta, naučnika koje se bave istraživanjem i dokumentovanjem svih činjenica u i oko Srebrenice kao najveće i najbolnije evropske i svjetske rane nakon II. svjetskog rata.

obracanjee1
Na komemoraciji se prisutnim zvanicama, pored američkog ambasadora, Visokog predstavnika međunarodne zajednice, turskog ministra kulture i drugih obratio i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zamjenik predsjednika SDA Bakir IZETBEGOVIĆ.

Obraćanje člana Predsjedništva BiH Bakira IZETBEGOVIĆA na Komemoraciji

obracanjee2
Drage majke, dragi članovi porodica šehida Podrinja!

Poštovani prijatelji iz Bosne i Hercegovine i svijeta koji sa nama dijelite tugu i suosjećanje za nevine žrtve srebreničkog genocida!

Danas se navršava 18 godina od genocida u Srebrenici.

Okupili smo se da ispratimo zemne ostatke četiri stotine i sedmorice muškaraca, dječaka i staraca, i dvije naše sestre, Behare Đelilović i Hajre Mulalić.

Ukopat ćemo danas i četvoricu očeva sa po dvojicom svojih sinova: Šabana Salkića sa sinovima Senadom i Smajom, Hameda Halilovića sa Hasanom i Hamdijom, Šaćira Rizvanovića sa Mirzetom i Nijazom, Smaju Ibrahimovića sa Saibom i Salihom.

Ispraćamo i 44 maloljetna dječaka, među njima Nevzeta Čevića i Denifa Halilovića koji su imali samo 14 godina kad su ubijeni, i njihove samo godinu starije drugove Sabahudina Ibiševića, Fahrudina Smajlovića, Sulju Mašića i Avdiju Orića.

Spustit ćemo danas u kabur i najmanji tabut, tek rođene djevojčice kojoj majka Hava i otac Hajrudin nisu stigli dati ni ime.

Pitamo se svih ovih osamnaest godina, kome su oni i za što mogli biti krivi tih paklenih julskih dana 1995. godine.

Riječi su nedovoljne da opišu zločine koji su se ovdje dogodili.

Normalnom ljudskom biću neshvatljiva je mržnja koja je rezultirala višednevnim sistematskim pokoljem 8.172 nevina čovjeka, samo zato što su bili Bošnjaci muslimani, i što su branili svoju familiju, svoju avliju i kuću u kojoj su rođeni.

O razmjerama zla govori neupitna i strašna činjenica da su u tim danima pakla, Karadžićevi i Mladićevi zločinački eskadroni smrti svake minute ubijali po jednog srebreničkog muškarca, ne štedeći pri tome ni dječake od 12, 13 ili 14 godina niti starce od 80 godina.

Činili su to organizovano, sistematski, do posljednjeg zarobljenog čovjeka.

Njihova tijela, u danima, mjesecima i godinama koje su uslijedile, su skrnavljena i prenošena kroz stotine masovnih grobnica na teritoriji 13 podrinjskih općina i pet opština u Srbiji.

Pokušavajući prikriti genocid, činili su iznova zlo barbarski se iživljavajući nad mrtvim žrtvama.

Drage majke Srebrenice, dragi moji Podrinjci, poštovani prijatelji,

Pucnji ubica iz srbijanske državne specijalne jedinice Škorpioni u potiljak srebreničkih dječaka, bili su i pucnji u srce savremene civilizacije, u srce globalnog poretka koji su u tzv. „zaštićenoj zoni” predstavljali plavi šljemovi holandskog bataljona UN-a.

Vjerovatno se samo još u nacističkim logorima Hitlerove Njemačke, nevinost i bespomoćnost žrtava tako vidljivo i jasno suočila sa hladnom i nemilosrdnom mržnjom zločinaca, ali i sa besprimjernom i sramnom ravnodušnošću moćnih vladara svijeta.

Oni koji su tragediju Srebrenice, ali i cijele Bosne i Hercegovine, mogli spriječiti, nisu to uradili i pali su na ispitu istorije.

Srebrenica će zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu najodgovnijih faktora međunarodne zajednice.

Zaklinjemo se ovdje svake godine iznova, a ovaj put to činimo u svetom mjesecu Ramazanu: žrtve Srebrenice nikada nećemo zaboraviti niti ćemo dopustiti da sjene laži prekriju i relativiziraju istinu o najtežem stradanju u istoriji našeg naroda.

Znamo i to da, ako postoji i zrno ovozemaljske utjehe za majke, sestre i kćeri Srebrenice, onda je to neumitnost pravde koja mora stići zločince.

Nažalost, žrtve pravdu čekaju predugo!

Ključni kreator i naredbodavac Slobodan Milošević je umro u Hagu, a Radovan Karadžić i Ratko Mladić u Ševeningenu nerijetko prave neprimjereni teatar izrugujući se preživjelim žrtvama.

Njihovi sljedbenici, stotine neposrednih egzekutora i ubica, i dalje se slobodno šeću ulicama bosanskih gradova prkoseći pravdi i prijeteći povratnicima.

Zločinci moraju čuti jasnu poruku: nikada ih nećemo prestati progoniti. Ratni zločin ne zastarijeva!

Također, oni koji negiraju genocid u Srebrenici moraju znati da time čine novi zločin i svrstavaju se na mračnu stranu istorije.

Laži, provokacije i ignorisanje istine moraju prestati.

Genocid u Srebrenici je zločin planetarnih razmjera i tu lekciju, ne samo mi, nego i cijeli svijet, mora stalno ponavljati, kao što uvijek iznova ponavljamo lekciju o holokaustu.

Za sve nas, u svakoj školi u Bosni i Hercegovini ta lekcija mora imati posebnu važnost.

Što je prije savladamo, lakše će nam biti dalje živjeti i ići putem pomirenja u budućnost u kojoj se zločini neće ponavljati.

Mi drugog puta nemamo.

Zato sa ovog mjesta još jednom želim poslati jasnu poruku: Suočavanje sa punom istinom o tragičnim događajima s kraja dvadesetog stoljeća, ma koliko ono za neke bila teško, preduslov je svim procesima pomirenja, stabilizacije i napretka regije jugoistočne Evrope.

Samo hrabri, humani, odgovorni i iskreni lideri te procese mogu voditi vjerodostojno.

Samoobmane i ignorancija, kojih nažalost još ima u pojedinim umovima, neće donijeti ništa dobro nikome.

Mogu samo biti opasna izvorišta novih sukoba i nasilja.

Nevine srebreničke žrtve zaslužuju istinu i smiraj i mi ih ovdje, na mjestu koje treba biti važan simbol memorije cijelog svijeta, ispraćamo uz molitvu „da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica”.

Hvala vam!

sda.ba