Govor predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na Programskom skupu SDA: Niko nema ono što ima SDA

Cijenjeni članovi Stranke demokratske akcije,

Es-selamu alejkum i dobar vam dan!

I dobro došli!

Hvala vam što ste odazvali pozivu Stranke i na ovom hladnom danu prešli dug put da biste bili ovdje.

Ovo je najveći skup najvažnijeg dijela strukture Stranke demokratske akcije u njenom postojanju. Faktički – ovo je Sabor SDA.

Važno je što smo se danas okupili u ovom broju i u ovakvom sastavu, da u jednom bremenitom historijskom trenutku razbistrimo političke magle, da artikulišemo stavove Stranke i pošaljemo jasne poruke članstvu i javnosti.

Prva i najvažnija poruka današnjeg sabora je evo ova slika iz Zetre. Slika koja šalje jasnu poruku i onima koji nas vole i onima koji nas ne vole. Ovo je slika snage, sloge i jedinstva kakve nema nijedna druga stranka u Bosni i Hercegovina. Niko nema ono što ima SDA. Niko nije i ne može biti kao SDA. Jer niko nije ni prošao putem koji smo mi pregazili. Jer niko nije nosio, niti je mogao ponijeti breme koje smo mi iznijeli. Mi smo snaga koja je prije tri decenije pokrenula demokratske procese u ovoj zemlji. Mi smo otvorili prostor slobodi. Mi smo organizovali odbranu ove zemlje. Mi smo postigli mir a zatim ostvarili reforme koje su ovu zemlju vodile naprijed. Mi smo vodili brigu o stotinama hiljada raseljenih, ranjenih, demobilisanih, o porodicama koje su ostale bez hranilaca. To je samo naša referenca. To je naša zasluga! To je naš ponos!

Pokušavali su neki da od nas preuzmu tu vodeću ulogu. Pošlo im je to za rukom u par navrata. Ali je trajalo samo po par godina. A da Bogdom nije nikako! Jer su svaki put pravili greške i promašaje koje smo mi onda morali da popravljamo. I popravljali smo! Ali neke od tih promašaja, poput rušenja Aprilskog paketa, vjerovatno nećemo moći popraviti nikada. I zato im nikada više ne smijemo dozvoliti da od SDA preuzmu vodeću ulogu. Da svojom nesposobnošću, političkim kukavičlukom i sebičnim interesima koče napredak ove zemlje. Bosni i Hercegovini trebaju uspjesi i napredak. A SDA je jedina snaga koja je uvijek i uprkos svemu donosila napredak.

Struktura koja danas sjedi u ovoj sali čini okosnicu vlasti u državi i Federaciji – po vertikali i horizontali. Predsjedavajući opštinskih vijeća, kantonalnih skupština, domova entitetskog i državnog parlamenta, načelnici, gradonačelnici, kantonalni premijeri, predsjedavajući Federalne vlade i Vijeća ministara, predsjedavajući Predsjedništva BiH – to je ta iskusna, žilava, patriotska mreža koja se uspješno odupire probuđenim silama dezintegracije, opstrukcije i negacije, osigurava stabilnost u zemlji, stabilnost budžeta, kakvu-takvu stabilnost i funkcionalnost kompleksnih i kontroverznih koalicija, napredak zemlje ne njenom euroatlantskom putu, oporavak privrede.

Ko god misli da je to lak zadatak, vara se. Mi smo najjača karika, ali samo jedna od pet unutar aktuelne koalicije, i zato napredak ne može ići puno brže i puno bolje.

Ipak, ono što je najvažnije jeste činjenica da ova karika postoji, da su bosanskohercegovački patrioti, predvođeni SDA-om postali faktorom bez kojeg niko ne može praviti nikakve računice i kalkulacije u Bosni i Hercegovini i u regionu.

I to će tako trajno ostati.

_______________

BiH se danas ponovo nalazi na političkoj i historijskoj raskrsnici. Jedan od puteva koji nam se nudi je jasna euroatlantska perspektiva koja znači mir, stabilnost, sigurnost, zahtjevne i hrabre reforme. A zahvaljujući njima i sve bolji život naših građana.

Drugi put je stranputica. Slijepa ulica. Nažalost sve je više silnica i faktora koji nas pokušavaju odvući ka tom ćorsokaku. Sve se glasnije i sve drskije dovodi u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine, njena cjelovitost, napada se na Dejtonski mirovni sporazum – a time i na mir. Zagovaraju se nove unutarnje podjele zemlje. Bošnjaci i općenito BH patrioti se stigmatiziraju, optužuju za ekstremizam, nacionalizam. Istina o našoj borbi se pokušava relativizirati, odbrana od agresije prikazati kao građanski rat u kom su sve strane podjednako krive, historija se pokušava revidirati, institucije i mediji koji stoje na putu destabilizirajućim i separatističkim snagama su pod permanentnim pritiskom.

Pravosuđe, Obavještajno-sigurnosna agencija, Centralna izborna komisija, javni RTV servisi – sve je to izloženo pokušajima slabljenja ili političkog ovladavanja. U vrhu pravosuđa Bošnjaka već skoro godinu dana nema, uklonjeni su. Pokušavaju se ukloniti strane sudije iz Ustavnog suda, pokušavaju se donijeti zakoni koji će amnestirati stranačke lidere protiv kojih se vode, ili ima razloga da se vode sudski procesi. Zaustavlja se rad Federalne vlade samo sa jednim ciljem – smjenom časnog i vrijednog Direktora poreske uprave koji je namakao stotine miliona KM za Federaciju i, naravno, zamjerio se mnogim moćnicima. Zahtjeva se ultimativno smjena rukovodstva FTV-u, a posljednja imenovanja na BHT-u su provokacija za sve BH patriote, a posebno za one koji su okusili opsadu Sarajeva.

______________

Predvodnik snaga koje unose nemir, koje vode kampanju protiv Bošnjaka, koje ne žele našu zemlju u euroatlanskim integracijama, nalazi se u Banjoj Luci. Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik, zahvaljujući svojoj retorici i potezima koje povlači, postao je glavni remetilački faktor, ne samo u BiH, nego i u regiji.

Dodik je odlikovao Karadžića i druge koji su od Međunarodnog suda u Hagu presuđeni za ratne zločine i genocid u Srebrenici, u više navrata kazao da je njegov plan pocijepati BiH. Nabavio je 2.500 jurišnih pušaka. Nabavka tolike količine oružja koje koristi vojska a ne policija uznemirujuća je poruka za sve normalne i dobronamjerne ljude u BiH i regiji. Već ranije sam upozoravao na proces militarizacije policije RS kao i na formiranje paravojnih jedinica u tom dijelu BiH. Ukoliko se Dodika, koji je već na američkoj „crnoj listi”, ne zaustavi, to će biti problem ne samo za BiH, nego i za regiju, a time i za EU.

Dodik vrijeđa Bošnjake, naziva ih „okupatiroma Podrinja”, ali se istovremeno poigrava i sa emocijama Srba, raspiruje ratne, separatističke emocije. To je opasna, nepredvidiva igra. On vodi srpski narod u pogrešnom smjeru. I na kraju će se ispostaviti da je on svojom politikom nanio ogromnu štetu bosanskim Srbima, proizvodeći nestabilnost koja je najviše koštala entitet RS. Ovaj entitet je prezadužen, stanovništvo je sve starije, mladi odlaze.

Nipošto ne treba potcijeniti sile koje ovakva Dodikova politika može osloboditi. Kada iz boce pustite šovinistički i militaristički duh, kao što je to svojedobno uradio Milošević, nemoguće ga je vratiti nazad.

Šutnja na ovakve Dodikove izjave i poteze bi samo ohrabrila donošenje avanturističkih odluka od strane radikalnih snaga u entitetu RS.

Zato nećemo šutjeti. Niko nas neće ušutkati! Niti će nas itko sputavati i sprječavati da govorimo i radimo ono što trebamo i što moramo govoriti i raditi! Govorićemo i radićemo! Jasno, glasno i odlučno!

Odlučno ćemo se suprotstaviti svakom nasrtaju na BiH, svakom pokušaju njene daljnje etno-teritorijalne podjele. Svi koji se usude da krenu u takve nepromišljenje avanture snosit će odgovornost za ono što će se u tom slučaju neminovno desiti. BiH su pokušali podijeliti i devedesetih, i svi smo svjedoci kakve je posljedice dogovor u Karađorđevu imao za BiH.

Naša je ustavna obaveza da štitimo teritorijalni integritet i suverenitet BiH i nastavićemo to raditi kao i do sada. Tu obavezu imaju i svi drugi dužnosnici ove države, ali i Hrvatska i Srbija kao potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Svi treba da se pomire s tim da neće biti otcjepljenja bilo kojeg dijela BiH i da će Srebrenica, Tomašica, sva ona silna mjesta pokolja nad nevinim žrtvama udruženih zločinačkih poduhvata koje su predvodili Milošević, Karadžić i Mladić ostati zauvijek teritorij BiH. A što se tiče želja i težnji, “snova” kako to kaže Dodik, one se neće ugasiti u dobrom dijelu srpskog korpusa, ali će biti prevladane kroz proces sazrijevanja i prihvatanja realnosti. Ne može se srušiti Dejtonski mirovni sporazum a da se ne sruši mir, nijedan narod u BiH nema pravo uzeti sebi teritorij koji pripada svima. Ali može se srljati dalje u ekonomski nazadak i izolaciju, u siromaštvo koje će djelovati otrežnjujuće.

Posebno pitanje je ponižavajući odnos Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, naročito neravnopravnost u šansi za zapošljavanje u entitetskim institucijama i javnim preduzećima. Potpredsjednik RS Ramiz Salkić i predstavnici SDA u Narodnoj skupštini RS daju maksimalan otpor diskriminacijskoj politici u tom entitetu, a Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica koje predvodi aktivni ministar Edin Ramić u izvjesnoj mjeri kompenzira namjernu nebrigu vlasti RS spram nesrba, ali to nije dovoljno. Rastuća ekonomija Federacije BiH treba postati oslonac efikasnije implementacije Aneksa 7. DMS i reintegracije Bosne i Hercegovine, i ostati to sve dok se ne normaliziraju odnosi u zemlji i brigu o povratnicima ne preuzmu nadležne institucije RS.

Ovo treba konkretizirati donošenjem Reintegracijskih zakona na nivou Parlamenta Federacije BiH koji bi bili finansijski praćeni sa par procenata Federalnog budžeta.

Mada je SNSD u potpunosti preuzeo sve kadrovske pozicije koje u strukturi vlasti RS pripadaju Hrvatima, ne ostavivši ništa, osim jednog ministarskog mjesta HDZ-u, predsjednik HDZ se rado i često sastaje sa Miloradom Dodikom. I s njim pravi dogovore koji su štetni za Bosnu i Hercegovinu: da se uklone strane sudije iz Ustavnog suda, da HDZ zastupa interese SNSD i RS u Vijeću ministara, da će HDZ i SNSD zajedno odabrati bošnjačkog partnera nakon izbora 2018 – «najslabiju kariku među Bošnjacima» kako je to pojasnio Dodik. Ovim se provociraju zvanični koalicioni partneri, i Srbi i Bošnjaci, i pokušava pritiskom postići prihvatanje političkih ustupaka. U stvari, takva sprega i pritisak koji ona proizvodi rapidno smanjuju šanse da se postignu kompromisi. Put za postizanje dogovora sa Bošnjacima i njihovim predstavnicima nisu pritisci, već saradnja i relaksacija odnosa. Hrvati žive izmiješani sa Bošnjacima, dijele s njima životni i ekonomski prostor, i imaju višestruku korist od tog suživota.

Uloženo je dosta truda u saradnju sa strankama koje su dobile jasnu većinsku podršku birača iz hrvatskog naroda u BiH. Time smo htjeli relaksirati odnose, pridobiti Hrvate za saradnju na bitnim reformskim i integracijskim procesima, pokazati da Bošnjaci ne sarađuju sa malim hrvatskim strankama koje nisu dobile većinsku podršku hrvatskog puka, da ih se time gura u zagrljaj Dodika itd. Dio ovog cilja je sigurno postignut, ali je ostala ta veza sa Dodikom koja zabrinjava. Saradnja hrvatskih lidera sa srpskim liderima koji teže podjeli BiH se desila par puta u posljednih četvrt stoljeća. I nije nam ništa dobro donijela, a najveći gubitnici su redovno bivali Hrvati.

Nadam se da će predstavnici Hrvata u BiH pokazati više poštovanja prema Bošnjacima sa kojima žive, ali i prema evropskim standardima i vrijednostima u koje se zaklinju. SDA sigurno neće prihvatiti prijedloge izmjena Izbornog zakona koje su u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, koje potpuno potiru građanski princip u korist etničkog, i time vode diktatu manjine nad većinom.

SDA je uvijek poštovala sve političke snage koje brane Bosnu i Hercegovinu, i one lijevo orjentisane, bez obzira na ideološke razlike. Uostalom, socijalni dio programa SDA, briga za ranjiviji dio društva je uvijek bio najznačajniji dio naše političke agende. Ljevičari nam nisu odgovarali na isti način – dapače, za potrebe političke borbe protiv navodnih «nacionalista» stavljali su nas sve u istu korpu. Mi nismo bošnjački nacionalisti, naročito nismo uskogrudi šovinisti. Mi smo bosanskohercegovački patrioti koji se nisu odrekli vlastite vjere i identiteta. Naša politika je bosanskohercegovačka, proevropska.

Tzv. lijeve stranke su istinski utemeljene samo među Bošnjacima. Među Srbima – samo po nazivima! Imamo tamo razne socijaldemokratske stranke. SNSD je izbačen iz Socijalističke internacionale prije nekih 10-ak godina. Dotle su se doveli, njihov predsjednik na „crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država a stranka je izbačena iz Socijalističe internacionale, a politika im se pretvorila u šovinističku. U hrvatskom korpusu ih nema ni nominalno, nema ih ni u nazivu.

SDP i ostale, kako kažu, građanske stranke ne uspijevaju ovih dana ni u čemu da se dogovore. Osim u jednom – u neutemeljenom napadu na SDA. Ljevičari ne mogu ništa SNSD-u, niti HDZ-u. Ne mogu ništa onima koji prave probleme Bosni i Hercegovini. Što rekao narod – ne mogu im pera odbiti. Ali su se strasno usmjerili na nas koji je branimo i grčevito čuvamo. I nama mogu nanijeti izvjesnu štetu. Mogu dodatno zbuniti i podijeliti patriotski dio glasača. Lijeve stranke se ne bore za interes države, jer da to rade ne bi napadali nas koji je branimo. Ljevičari se bore za vlast, i spremni su nanijeti štetu zemlji i narodu u toj borbi.

Krajnje je vrijeme da se stranke sa lijevog spektra počnu odgovornije i realnije odnositi naspram stanja i odnosa u Bosni i Hercegovini. Ne praviti neke virtualne predstave, nego sagledati realnu sliku stvari, realnu snagu odnosa odnosa o kojoj ja danas govorim. Treba priznati da nema dovoljno kohezije u Bosni i Hercegovini, da bi ona teško funkcionisala bez međunarodne zajednice. Treba vidjeti šta uraditi dalje, šta je lijek. Nesloga na patriotskoj strani to sigurno nije. Kao ni napadi na one koji su motor u tom patriotskom frontu.

__________________

Odnosi sa Srbijom i Hrvatskom nisu onakvi kakvi bismo željeli da budu. Mnogo je neriješenih pitanja koja se ne rješavaju, koja se stalno i iznova konstatuju, bez konkretnih pomaka. Različiti pogledi na prošlost, negiranje genocida, slavljenje i veličanje ratnih zločinaca opterećuju odnose. Istovremeno, dio političkih predstavnika Srba i Hrvata u BiH se često ponaša kao ispostava susjednih država, prečesto rade u interesu Zagreba i Beograda, a ne u interesu BiH.

Odnosi BiH i Srbije, kao i odnosi Bošnjaka i Srba se, ipak, popravljaju.

To ide jako sporo. Pred nama je još mnogo otvorenih, neriješenih pitanja, kako u odnosima dviju država, tako i u odnosima dvaju naroda. Trebali bismo ih brže rješavati. S politikom kakvu vode Dodik i slični njemu, i s takvom retorikom, to će teško ići i vjerujem da je i Vučić svjestan toga. Dodik je naprosto postao paradigma konflikta, i Vučić mora biti svjestan činjenice da svaki plan koji se pravi sa Dodikom, sam po sebi nosi negativan naboj.

Vučić je posljednjih godina promijenio retoriku, šalje pozitivne signale, poziva na dijalog. Siguran sam da Vučić ne kani učestvovati u bilo kakvoj destabilizaciji prilika u regionu. Ponovni napad na suverenitet i teroritorijalni integritet Bosne i Hercegovine je preopasna stvar i kreirao bi vir koji može progutati svakoga. Vučić će voditi politiku pomirenja, izgovarati riječi radi kojih će dobivati pohvale, a ulogu onih koji slabe pozicije oponenata, koji izgovaraju teške i nedolične riječi, nosit će pojedini mediji i političari nižeg ranga poput Vulina ili Dodika.

Ubrzano rješavanje statusa hidroelektrana na Drini i sredstava koja BiH pripadaju po tom osnovu, kao i skori početak izgradnje autoputa Sarajevo-Beograd uz pomoć prijateljske Turske, trebalo bi da daju novi pozitivan impuls odnosima dviju zemalja i naroda.

Sa Hrvatskom također imamo niz otvorenih pitanja. U posljednjih par mjeseci sam u tri navrata imao vrlo otvorene razgovore sa predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović. Nažalost, ti razgovori još uvijek nisu rezultirali time da se brojna otvorena pitanju između dviju zemalja konačno počnu rješavati.

Zašto se, recimo, već 22 godine izbjegava dogovor o tome da se BiH vrati njena imovina u Hrvatskoj, ili da nam se počne plaćati pravična naknada za korištenje vode iz Buškog jezera, ili da se BiH prije početka izgradnje Pelješkog mosta garantira potpuno slobodan izlaz na otvoreno more, što je pravo koje nam pripada po Konvenciji UN o pravu mora?

Zašto Hrvatska uopšte ne razgovara sa BiH o izgradnji Pelješkog mosta, iako se to od nje izričito traži pismom Evropske komisije? Zašto se nuklearni otpad planira odlagati uz našu granicu, o zagađenju iz rafinerije u Bosanskom Brodu razgovara se sa entitetom RS a ne sa državnim institucijama. Zašto se daju netačne i štetne izjave o potencijalnim teroristima u BiH? Čemu onako katastrofalne reakcije na presudu hercegbosanskoj šestorci itd. Kada bismo ta pitanja počeli rješavati u duhu dobrosusjedske saradnje, to bi ubrzano relaksiralo naše odnose.

Da bi se odnosi nastavili popravljati, potrebno je da Hrvatska i Srbija prihvate BiH kao ravnopravnog sagovornika i partnera, da se prestanu stalno i iznova ignorisati naši stavovi, interesi i prava.

Susjedne države će se morati naučiti da odnose s BiH grade na međusobnom uvažavanju, poštivanju i reciprocitetu. Moraju nas prihvatiti kao ravnopravnog partnera.

Ja sam godinama pokušavao riješiti otvorena pitanja sa susjedima iza zatvorenih vrata, slično je bilo i sa problemima koje smo imali sa koalicionim partnerima u BiH. Nadao sam se da ćemo ih uspjeti riješiti na opštu korist i dobrobit. Izbjegavao sam da u javnost iznesem depresivnu sliku odnosa cijeneći da to neće biti od pomoći i da je narodu dosta stalnih konflikata i obeshrabrujuće prepirke.

U zadnjih godinu dana sam promijenio pristup i retoriku jer se problemi nisu rješavali, već gomilali. I narod je na to dobro reagovao. Mislim da je shvatio da smo mi jedina istinska snaga na koju može računati i u koju se može pouzdati. Narod zna da ćemo mi uvijek i do kraja braniti suverenitet, teritorijalni integritet i interese Bosne i Hercegovine. Bez rezerve i ostatka. Za razliku od drugih kojima je to obaveza. Branićemo dignitet bosanskohercegovačkih patriota, nikada nećemo pristati ni na jedno rješenje koje ne ide u njihovu korist. Bez obzira koliko se toga ujedinilo protiv nas. Bosnu i Hercegovinu i njene patriote će se morati poštovati i njihove stavove uvažavati!

Jači smo mi nego što to mnogi misle i procjenjuju!!!

Unatoč otporima unapređujemo stanje u zemlji. Uprkos stalnim opstrukcijama koje su dolazile od opozicije, ali nažalost i od koalicionih partnera, vlade na svim nivoima koje su predvodili kadrovi SDA su u protekle tri godine napravile značajne pomake. Stanje nije sjajno, ali je stabilno. I bolje je od percepcije koju stvaraju mediji i političke stranke fokusirane isključivo na borbu za vlast.

Predsjedništvo BiH je, bez obzira na složene odnose i stranačke nesporazume, sve odluke u ovom mandatu, a bilo ih preko 1.000, donijelo konsenzusom, bez preglasavanja. Usvojeni su strateški dokumenti koje se odnose na odbranu i vanjske poslove i koji su čekali na usvajanje 15 godina – Pregled odbrane, odnosno obuhvatna reforma Oružanih snaga, i Strategija vanjske politike BiH. Predsjedništvo je poklonilo poseban značaj, i davalo impuls svim procesima koji su se odnosili na integraciju BiH u NATO savez i Evropsku uniju. BiH se faktički nalazi u predvorju ovih moćnih državnih i sigurnosnih asocijacija. MAP bi trebao biti aktiviran na aprilskoj sjednici NATO na ministarskoj razini, Upitnik EU je predat u februaru, i nakon odgovora na eventualna dodatna pitanja, BiH bi trebala dobiti status Kandidata za članstvo u Evropskoj uniji do kraja ove godine.

Vlade su opstale, odoljele su besmislenim i destruktivnim pokušajima rušenja koji se ponavljaju od samog početka mandata. Budžeti su usvojeni – i svi su povećani, neki od njih i 10 %. Svi važni fondovi su stabilni, državni nivo i Federacija BiH mogu funkcionisati bez zaduživanja kod MMF o kojima smo ranije ovisili. Po osnovu direktnih i indirektnih poreza je prikupljeno par milijardi KM više u odnosu na ranije mandate i planove. To je direktan odraz jačanja privrede. Po bitnim ekonomskim parametrima pratimo susjedne zemlje – u porastu izvoza i padu broja nezaposlenih smo prvi u Regionu. Slično je i sa brojem turističkih posjeta BiH.

Moje obećanje o 100.000 novouposlenih u slijedećih deset godina, za koje su mnogi mislili da je dato olako u predizbornoj euforiji, ubrzano se ispunjava – ako ovako nastavimo bit će 150.000 novouposlenih u deceniji. I to neće biti dovoljno! Treba sve ubrzati, i najefikasniji način za to je ubrzana izgradnja infrastrukture. Posebno cestovne za koju smo stvorili sve preduslove – planske, zakonske, finansijske. Na nedavno održanoj Londonskoj konferenciji je zaokružena finansijska konstrukcija za Koridor V-c. Problem je što oba ministarstva prometa, i oba javna preduzeća koja se bave izgradnjom brzih cesta i autocesta, predvode kadrovi iz redova HDZ i SBB. Svezane su nam ruke. Obećavali su autoputeve sa šest traka. Pitamo se zašto nisu napravili barem koji kilometar obične ceste sa dvije trake?!

Sve što smo radili bilo je praćeno spinovima, opstrukcijama i negacijama: Zakon o radu koji je skoro zaustavljen i oboren u Federalnom parlamentu – pokazao se izvanredno važnim zakonom koji je olakšao poslovanje privrednicima; Zakon o PIO je takodjer sataniziran i skoro zaustavljen – a stabilizirao je fond PIO i uskoro će donijeti prva povećanja penzija; Zakon o akcizama je izazvao najveće otpore uz tvrdnje da će donijeti lančana poskupljenja osnovnih artikala – ništa od toga se nije desilo, cijene stagniraju, a izgradnji autoputa i brzih cesta su konačno širom otvorena vrata; Koordinacioni mehanizam je proglašen mrtvorođenčetom, tvrdili su da me Dodik prevario – a, ustvari, ovaj mehanizam je omogućio ispunjavanje Upitnika EU i skoro dobivanje kandidatskog statusa za BiH. Itd, itd.

O problemima sa kojima se nosila operativna vlast u protekle tri godine mandata, o tome šta je postignuto, ali i o tome šta nije postignuto, govoriće detaljnije tri premijera nakon mog izlaganja: Zvizdić, Novalić i Gutić. Dobro bi bilo da možemo dati priliku svim kantonalnim premijerima da se obrate, ali potrajalo bi to predugo tako da će u ime kantonalnog nivoa govoriti Bego Gutić, premijer koji je odlično nosio breme operativne vlasti u zahtjevnom Tuzlanskom kantonu i bio smijenjen bez razloga, iz čistog kaprica i želje za osvetom.

Novalić će sigurno govoriti i o pravima boraca, a ja bih samo napomenuo da Federacija BiH izdvaja za potporu braniocima zemlje najveći procent budžeta na svijetu – svakog radnog dana 2,6 miliona KM; skoro 11 milijardi KM u posljednje dvije decenije. Pored toga, predložili smo i novi zakon kojim se utvrđuje 15 dodatnih prava za demobilisane borce i članove njihovi porodica, među kojima je najvažnija pravo na penzionisanje nakon 60 godine života bez obzira na radni staž. Izdvajanja za borce koji žive u Federaciji BiH su višestruko viša od onih u RS. Međutim, jedine blokade cesta, napadi na zgrade vlada, paljevine i destrukcije se dešavaju na teritoriji koju je odbranila Armija R BiH, na teritoriji koju nastanjuju većinom Bošnjaci.

Slično je i sa penzionerima i radnicima. Prosječna penzija u RS i prosječna primanja radnika su 20% niža nego u Federaciji, zaduženost tog entiteta po glavi stanovnika je trostruko veća od one u Federaciji – ali nezadovoljstvo koje prijeti sukobima nije prisutno u RS-u, i nigdje na teritoriji BiH, osim u gradovima koje nastanjuju Bošnjaci.

Naravno, možemo to tumačiti višim stepenom demokratije, jer na teritoriji koju nastanjuju Bošnjaci ima i najviše političkih stranaka, nevladinih organizacija, raznovrsnih medija. Njihov broj je u potpunoj nesrazmjeri sa brojem stanovnika. I sve koštaju, neko ih finansijski podupire. I skoro svi se utrkuju u kritici vlasti, naročito onog dijela vlasti koji uz ogromne napore drži stabilnost i uspijeva napraviti kakav-takav napredak.

Neka vrsta specijalnog rata protiv Bošnjaka, u kome oni bivaju uvučeni u autodestrukciju, traje preko dvije decenije. Odmah po završetku rata krenule su naručene kritike Alije Izetbegovića, SDA, reisul-uleme, generala koji su organizovali odbranu. Godinama ništa dobro niste mogli pročitati o ljudima i političkim snagama koje su bile srčika patriotizma, očuvanja identiteta i otpora.

Danas je nešto bolje, ali ne smijemo biti naivni i slijepi kraj očiju – dobrohotni bošnjački narod, čija je osnovna mahana višak merhameta, se predstavlja kao radikalan, sklon vjerskom ekstremizmu, imputiraju mu se namjere stvaranja islamske države i kalifata, optužuje se za militarizaciju, stvaranje paravojski. Krivi se i relativizira istina o agresiji na BiH, falsifikuju istorijske činjenice, izjednačavaju se strane, stigmatiziraju se branioci. I u tome učestvuju i Bošnjaci. Avaz, list koji je svojedobno Aliju Izetbegovića proglasio ličnošću stoljeća u BiH, nedavno ga je optužio za pokušaje podjele BiH, a «bošnjačku državnu mafiju» za početak rata.

______________

Vanjski napadi nikada nisu opasni kao oni unutarnji. Dio specijalnog rata protiv Bošnjaka i bosanskih patriota je i iniciranje raskola unutar SDA, proizvođenje novih strankica, atomizacija bošnjačkog političkog korpusa. Nije teško probuditi neutemeljene ambicije umišljenih političara, nagovoriti ih na avanture pokretanja vlastitih političkih projekata – upravo su takve neodmjerene i sebične ambicije ozbiljno reducirale klub poslanika SDA u Predstavničkom domu PS BiH. Kako drugačije nazvati motive onih kojima je Stranka dala sve a koji su je uprkos tome izdali. Očigledno su sebi nešto nerealno umislili. A umišljenih veličina nije nam nikad falilo. Otišli su i Zulfikarpašić, i Fikret Abdić, i Haris Silajdžić, i Edo Bičakčić…pravili stranke, trajali jedno vrijeme, i odlazili u zaborav.

Ne drže SDA na okupu ličnosti. Nastavljala je SDA svoju misiju i nakon odlazaka političara velikog formata, a kamoli bez onih čije su ambicije u potpunom raskoraku s njihovim stvarnim kapacitetima i mogućnostima.

SDA drži ideja, drže je razlozi radi kojih je osnovana – prijeka potreba Bošnjaka i svih bosanskih patriota da imaju snažnu političku snagu koja će bez kalkulacije braniti njihov dignitet i interes – državu, vjeru, identitet. Sa izuzetkom Kemala Ademovića, mogu reći da sam zadovoljan što su svi ostali sami otišli. Većina njih nije imala perspektivu u SDA koju ja predvodim, a neki bi bili i odstranjeni u procesu čišćenja stranke koji smo počeli u februaru.

Odgodili smo početak ovog neophodnog procesa do momenta kad on nije mogao ugroziti donošenje budžeta, usvajanje Upitnika EU, reformskih zakona poput Zakona o PIO ili Akcizama. Odstranićemo postupno, onako kada i kako to nama bude odgovaralo, sve koji su se na bilo koji način ogriješili o vrijednosti koje baštini i brani SDA, o pisane i nepisane zakone. I državne i stranačke. Neće biti korupcije u SDA, neće se jedni satirati od posla da bi drugi sebi uzimali ono što nisu zaradili i što im ne pripada, neće se unutar strukture SDA praviti privatne stranke kakvu je napravio Mirsad Kukić u Banovićima i počeo da pravi u TK. Odstranićemo korumpirane, kompromitovane, sebične, lijene, umišljene… i umjesto njih dati šansu poštenim, sposobnim, skromnim i disciplinovanim kadrovima SDA. Kao kad popravljate kvalitetnu mašinu – uklonite potrošene i štetne, a stavite nove zupčanike koji vrijedno rade.

Ovi procesi naravno nose rizike, ali mi ih se ne bojimo. Jer, da se bojimo ishoda, ili da nas događaji zatiču, sigurno bismo nakon problema sa Konakovićem odustali od uvođenja povjereništava i sređivanja stanja u Goraždu, Konjicu i Tuzlanskom kantonu. Nismo odustali i nastavit ćemo uklanjati sve koji su nanijeli ili nanose štetu snazi, ugledu i funkcionalnosti stranke.

Buduća struktura SDA-ovih parlamentaraca na svim nivoima mora biti časna, poštena, kompetentna i djelovati u skladu sa principima i programom SDA. Ja sam stranku naslijedio od rahmetli Tihića u toku predizborne kampanje 2014. godine i svima sam pružio šansu, pokušao strpljivim radom i dijalogom sačuvati svakog parlamentarca, i one koji to nisu zasluživali. Bilo je, kako neki kažu, “previše demokratije u SDA”.

To vrijeme je iza nas. U međuvremenu sam izvršio temeljitu analizu kadrovske strukture SDA, i znam vrlo dobro gdje su jaka, a gdje slaba mjesta, i ubuduće će biti više reda, rada i discipline.

_________________

Slika stanja koju sam upravo iznio ima svijetlih, ali i dosta tamnih, zabrinjavajućih tonova. Nalazimo se na raskrsnici. I s nešto više zrelosti i odgovornosti možemo krenuti ispravnim putem. Prestati sa sebičnom zapaljivom i konfliktnom retorikom – ona tjera strane investitore i stvara lošu atmosferu u zemlji. Prestati sa separatističkim planovima – od njih nema ništa. Jer prostora ima dovoljno, a mladih ljudi je sve manje, napuštaju zemlju u strahu od novog sukoba. Provesti potrebne reforme koje će pojednostaviti rad administracije, ojačati vladavinu prava i ubrzati jačanje ekonomije. Pokrenuti masovnu izgradnju infrastrukture – to je najbrži put za kreiranje desetina hiljada novih radnih mjesta.

Sve navedeno je sadržano u Novoj strategiji EU za proširenje na Zapadni balkan. Sve smo to obavezni, i mi i susjedne zemlje, efikasno poduzeti ako želimo napredovati na putu integracije u Uniju. Uz to, u relativno kratkim rokovima smo obavezni riješiti otvorena pitanja sa susjednim zemljama koja nas muče već 22 godine. Nova strategija EU je jedinstvena šansa za cio region, a posebno za kompleksnu BiH. Naročito imajući u vidu da je evropski put BiH, ali i ostalih zemalja u regionu, još uvijek platforma koja okuplja sve bitne političare i politike. Na Upitniku je radilo 1086 aktera sa svih nivoa vlasti, konsenzusom su kroz skoro 200 sastanaka definisali odgovore na 2432 pitanja i proizveli 21.000 stranicu odgovora. Na predaju Upitnika koja je obavljena u februaru u Sarajevu su došli svi. Iz Brisela, Sarajeva, Banja Luke, Mostara….

Naša puna integracija u EU najbolji je način za postizanje stabilnosti, sigurnosti i napretka na ovim prostorima. Sam pristupni proces je najdjelotvornije i najefikasnije sredstvo za političku, društvenu i ekonomsku transformaciju naše države i društva u cilju postizanja modernih demokratskih standarda, izgradnje konkurentne tržišne ekonomije i povećanja ekonomskog rasta i razvoja. Dostizanje EU standarda u svim oblastima ekonomskog, društvenog i političkog života je u najboljem interesu svih naših građana.

Nova Strategija Evropske komisije šalje jasnu i snažnu poruku da je zapadni Balkan evropski prostor, čija je budućnost u Evropskoj uniji. Nova strategija daje BiH realnu mogućnost da u otvorenoj trci do 2025. godine sustigne i prestigne države koje su trenutno ispred nas na putu članstva u EU. Dakle, nastaviti s uvođenjem evropskih standarda i vrijednosti kroz ambiciozne političke, društvene i ekonomske reforme koje grade bolja društva i ekonomije za sve naše građane

Strategija daje BiH i drugim državama Zapadnog Balkana izvrsnu, ja bih rekao istorijsku priliku, da kroz jedan dobro strukturiran proces i uz punu političku, finansijsku i tehničku podršku EU dovrše sveobuhvatne reforme.

_________________

U Bosni i Hercegovini djeluje nekoliko vrsta stranaka. Jedne se bore protiv Bosne i Hercegovine. Druge se bore isključivo za svoj etničku grupu – isjekli bi dio teritorije i institucija samo za sebe – ostalo ih ne zanima, predali bi to bilo kome. Treće se bore isključivo za vlast. Što kaže narod – zaklali bi vola za kilu mesa.

Četvrte su istinske patriotske stranke kojima su država i narod na prvom mjestu. Bore se za njih a ne za sebe.

Među ovim posljednjim samo jedna ima snagu i potencijal da tu borbu dovede do kraja.

To je SDA.

U posljedne skoro tri decenije, u svakom presudnom trenutku za ovu zemlju, sve oči uvijek su bile i ostale uprte u SDA, pomno čekajući da vide šta će SDA reći i uraditi.

I zato se i oni koje vole i oni koji ne vole SDA slažu u jednom.

A to je da je SDA uvijek bila i ostala državotvorna karika bez koje Bosna i Hercegovina ne može.

Zato ne dajmo SDA!

Ojačajmo je.

Jer – sa snažnom SDA jačat će i BiH!