Godišnjica rudarske nesreće: Tuga i bol za 180 rudara isti kao i prije 24 godine

dobrnja-520x360

Godišnjica rudarske nesreće: Tuga i bol za 180 rudara isti kao i prije 24 godine

Dijeljenje

Polaganjem cvijeća danas je ispred jame bivšeg rudnika “Dobrnja” obilježena 24. godišnjica najveće rudarske tragedije u regionu.

Tog 26. augusta 1990. godine, u rudniku „Dobrnja-Mramor” nekoliko sati iza ponoći, u strašnoj eksploziji, čiji uzrok još uvijek nije do kraja razriješen, poginulo je 180 rudara, najmlađe smjene ovog rudnika.

dobrnja-3-520x360

Vrijeme prolazi, ali tuga i bol isti su kao i prije 24 godine. Članovi porodica, te općinske i federalne delegacije, danas su položile cvijeće ispred jame “Jug”, koja je nakon tragedije zatvorena.


-Isto mi je kao i prvog dana. Vrijeme prolazi, djeca rastu, ali događaj budi istu tugu i bol kao i 1990. godine. Kada je moj suprug Mirsad poginuo, ostala sam sa kćerkom i nerođenim sinom. On se rodio tek tri mjeseca nakon očeve smrti-govori Šehzada Buljubašić. Supruga poginulog rudara.

Cvijeće je položila i delegacija rudnika “Kreka”, čije rukovodstvo, kako su nam kazale porodice poginulih rudara, imaju sluha kada su u pitanju porodice žrtava.

-Nemam ja šta zamjeriti rudniku. Stambeno su zbrinuli porodice, te stipendirali školovanje naše djece-dodaje Buljubašić.

Rudnička nesreća u Dobrnji bila je opomena tadašnjim, ali i svim sljedećim rudničkim strukturama, da se u svim jamama sigurnost rudara mora mnogo više poboljšati.

-Svaki dan molimo Boga da se ovo nikom više ne desi, ali isto tako apelujemo na sve nivoe vlasti da se uslovi rada u rudnicima moraju poboljšati. Imamo pozitivne rezultate, ali uvijek mora biti bolje. U posljednje vrijeme Elektroprivreda radi na osiguranju boljih uslova rada-kazao je Sinan Husić, predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH.

Svi koji su to veče sišli u jamu, izuzev Smajla Imamovića koji je zadobio teške povrede ali ipak preživio, izgubili su živote, a tugu i saosjećanje građani Tuzle i okolnih mjesta su pokazali na njihovom ispraćaju, najbrojnijem kojeg je Tuzla vidjela.

Iza njih je ostalo 365-oro djece, a teško je opisati svu tugu i bol, koji su tih dana obavili tuzlanski kraj.

(Bportal.ba)