Doček i ispraćaj posmrtnih ostataka 409 žrtava srebreničkog genocida!

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA Sulejman TIHIĆ prisustvovao je dočeku i ispraćaju kolone sa posmrtnim ostacima 409 žrtava srebreničkog genocida, koji je i ove godine, već tradicionalno upriličen ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U pratnji predsjednika Tihića su bili brojni ministri iz reda SDA, kako sa federalnog tako i sa kantonalnog nivoa te brojni članovi i simpatizeri Stranke. Na čelu odavanje dužne počasti Bošnjacima, žrtvama najsvirepijeg zločina na evropskom tlu nakon završetka II svjetskog rata su bili članovi Predsjedništva BiH Bakir IZETBEGOVIĆ i Željko KOMŠIĆ.

U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula smiraj duše naći će još 409 žrtava srebreničkog genocida, a njihove porodice će nakon 18 godina traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih osjetiti bar malo olakšanje.

Najmlađa žrtva koja će 11. jula biti ukopana u Potočarima je beba Muhić, a najstarija je Edhem (Ramo) Rahmanović rođen 1919. godine.

“Najmlađa žrtva je beba Muhić. Riječ je o novorođenčetu čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici u krugu Fabrike akumulatora u Potočarima”, kazala je u razgovoru za Agenciju Fena glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

Prema njenim riječima, od 409 identificiranih žrtava njih 44 bili su dječaci starosti između 14 i 18 godina. Šest dječaka imali su svega 15 godina kada su ubijeni. Čengić navodi da su među najmlađim žrtvama koje su identificirane i spremne za ukop i dječaci Nevzet (Fikret) Čević i Denif (Selim) Halilović, koji su imali 14 godina kada su ubijeni.

Među identificiranima i tri žene

Nevzet (Fikret) Čević bit će ukopan sa svojim bratom Mirzetom koji je takođe maloljetan, imao je 17 godina. Denif (Selim) Halilović, koji je imao 14 godina, bit će ukopan pored već ukopanog brata Semira i oca Selima.

U Potočarima će 11. jula biti ukopani zajedno otac i dva sina. Otac Hamed Halilović bit će ukopan zajedno sa svojim sinovima Hasanom i Hamdijom. Također, bit će ukopani zajedno i otac i dva sina, Sakib (Salih) Ibrahimović i njegovi sinovi Saib i Sait.

Memorijalni centar u Potočarima bit će posljednje počivalište i za tri brata Mehmedović (Husejin) Seida, Behaila i Senada, kao i za tri brata Mujić (Alija) Ramu, Dževata i Seada, čiji će posmrtni ostaci biti ukopani pored već ukopanog četvrtog brata Ševala.

“Najstarija žrtva koja je identificirana, a bit će ukopana 11. jula je Edhem (Ramo) Rahmanović koji je rođen 1919. godine”, kazala je Čengić.

Prema njenim riječima, među identificiranim žrtvama su i tri ženske osobe. Najmlađa među njima je beba Muhić. Najstarija Behara (Mujo) Đelilović imala je 73 godine, a djevojka Hajra (Adem) Mulalić 19 godina. Posmrtni ostaci sve tri žrtve pronađeni su u masovnoj grobnici u krugu Fabrike akumulatora u Potočarima.

Čengić ističe da žrtve potiču iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

“Do sada je DNK analizom preliminarno utvrđen identitet za oko 7.000 ubijenih žrtava genocida u Srebrenici. Od toga je zvanično u Podrinje identifikacionom projektu (PIP) u Tuzli identificirano 6.368 žrtava. Do sada je u Potočarima ukopano 5.657 žrtava, 226 je ukopano individualno izvan Memorijalnog centra u Potočarima. Takođe, 229 je zvanično identificirano, ali još nije ukopano, porodice ne žele ukop zbog nekompletnosti tijela”, kazala je Čengić, navodeći da se još uvijek traga za oko 1.500 žrtava genocida u Srebrenici.

Ona napominje da su žrtve Srebrenice pronađene na više od 150 različitih lokaliteta na području Podrinja, od toga 74 masovne grobnice, uglavnom sekundarnog karaktera.

Nezabilježen zločin

“Većina grobnica u kojima su pronađene žrtve stradale 1995. godine na području Srebrenice su sekundarne, u nekim slučajevima i tercijarne masovne grobnice. U cilju prikrivanja zločina tijela su premještana iz primarnih u udaljene sekundarne grobnice kako žrtve ne bi nikada bile pronađene. Forenzičke analize uspjele su povezati određene primarne i sekundarne grobnice. Da nije bilo DNK analize sigurno je da se nikada ne bi utvrdio identitet pronađenih žrtava. Stvaranjem sekundarnih masovnih grobnica, izmještanjem i sakrivanjem posmrtnih ostataka žrtava, pored zločina nad živima izvršen je i zločin nad mrtvima”, kazala je Čengić, dodajući da ovakav zločin nije nigdje u svijetu zabilježen.

Prema njenim riječima, dislociranje posmrtnih ostataka za posljedicu je imalo nekompletna tijela, tako da su mnoge porodice ukopavale samo po jednu kost koja je pronađena.

Čengić navodi da je najveći broj ubijenih pronađen na području Zvornika. Više od 80 posto otkrivenih masovnih grobnica pronađene su na području općine Zvornik.

“Lokalitet gdje je pronađen najveći broj žrtava u našoj zemlji je u mjestu Kamenica, 20-tak kilometara od Zvornika, gdje je u 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađeno i ekshumirano više od 4.000 posmrtnih ostataka. Osim Kamenice, na području Zvornika u sekundarnim masovnim grobnicama Liplje, Snagovo, Čančari, Kozluk, pronađeno je više od 3.500 posmrtnih ostataka. Riječ je uglavnom o dijelovima tijela jer su pronađene masovne grobnice sekundarnog karaktera”, kazala je Čengić.

Dodala je da je jedan broj žrtava pronađen i na površini terena na području Zvornika, Bratunca i Srebrenice.

“Tamo gdje su ubijeni ostali su da leže dugi niz godina što je i u ovim slučajevima uzrokovalo nekompletnost tijela”, kazala je Čengić.

Po svemu sudeći, trebat će još dosta vremena da budu pronađeni i dostojanstveno ukopani posmrtni ostaci žrtava srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine u zaštićenoj zoni UN-a.

(Klix.ba)

Članovi porodica žrtava genocida počinjenog u Srebrenici, bosanskohercegovačkoj enklavi pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UN) u julu 1995. godine, obilaze mezare pripremljene za kolektivnu dženazu 409 Srebreničana koja će biti obavljena u četvrtak, 11. jula, javlja Anadolija.

Tuga u očima

Radovi na iskopima mezara, kako su novinaru agencije Anadolija potvrdili uposlenici memorijalnog centra Potočari, većim dijelom privedeni su kraju.

Tragovi tuge u očima posjetilaca Memorijalnog centra Potočari posebno su primjetni nakon izlaska iz parcele M-3, gdje će u minijaturnom tabutu pod rednim brojem 403 biti donešeni, a zatim ukopani posmrtni ostaci novorođenčeta, bezimene kćerke Hajrudina i Have Muhić, najmlađe žrtve genocida.

Dimenzije mezara “odudaraju” od standardnih, i sa veće udaljenosti primjetna je ta razlika. Skoro svi posjetitelji, članovi porodica žrtava, prijatelji, komšije, koji će prisustvovati dženazi 11. jula, obišli su ovih dana najmanji dosad iskopani mezar u Potočarima.

Novorođenče iz porodice Muhić najmlađa je žrtva najveće ljudske tragedije u novijoj historiji Evrope. Ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci ove bebe, dok je najstarija žrtva genocida kojoj će biti klanjana dženaza u četvrtak Edhem Rahmanović, rođen 1919. godine.

Tahira Hodžić, jedna od sestara, kćerki i majki srebreničkih žrtava, obišla je mezare oca i jednog brata. Drugog brata, kako je rekla ekipi agencije Anadolija, još nije pronašla. On je nestao pri dolasku iz Beograda, odnosno pokušaju ulaska u BiH.

Put smrti

Otac, brat, amidža i njegova dva sina ubijeni su, kako je kazala Tahira, između 11. i 15. jula pri pokušaju da “putem smrti”, današnjom maršutom “Marša mira”, dođu do slobodne teritorije.

Redovni obilasci mezarja u Potočarima, kako je kazala, na neki način održavaju nadu u pronalazak posmrtnih ostataka njihovih bližnjih, koji nisu pronađeni ni 18 godina nakon nestanka.

Tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana su ispraćeni iz Visokog u utorak 9. jula u 10 sati. Kolona sa tabutima nastavila je put prema Sarajevu, kretala se kroz Alipašinu i Titovu ulicu, a tužna povorka se zaustavila ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nakon Sarajeva, kolona se preko Sokoca, Han Pijeska, Vlasenice, Milića i Bratunca, uputila za Potočare.

Tokom proteklih deset godina, u Memorijalnom centru u Potočarima ukopano je 5.657 identificiranih posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici. Nakon ovogodišnje kolektivne dženaze, u Potočarima će svoj smiraj naći ukupno 6.065 žrtava.

(Oslobođenje)