Bakir Izetbegović: Nije me iznenadila politička ambicija Mustafe Cerića, on je bio političar i u vrijeme kada je bio reis
U intervjuu za Slobodnu Bosnu predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović govori zašto je smijenjen Bakir Alispahić, hoće li se Sulejman Tihić vratiti u politiku, je li iznenađen političkom ambicijom bivšeg reisa Mustafe Cerića, zašto je Aleksandar Vučić od jastreba postao golub mira…
Smjena Bakira Alispahića iz Kadrovske komisje SDA, izazvala je dosta oštra protivljenja dijela stranačkog rukovodstva. Zašto ste smijenili Alispahića? Čime vas je razočarao?
– SDA je Bakiru Alispahiću zaista ukazala posebno povjerenje, dala mu prednost pred mnogim zaslužnim kadrovima koji su od osnutka članovi stranke. Očekivali smo da će raditi na afirmaciji i jačanju SDA, na slozi i jedinstvu njenog rukovodstva, da će braniti njene interese. Nažalost, loše je uzvratio. Iz intervjua koje je davao, iz stavova koje je plasirao kroz portale i nevladine organizacije čiji je osnivač, jasno se vidi podrivačko djelovanje, unošenje razdora, pokušaji kompromitacije dijela rukovodstva. Alispahić je potcijenio SDA, potcijenio je i kadrovsku komisiju jer nije poštovao procedure rada, instalirao je vlastite kadrove bez dogovora i odluka.
Šta je stvarna pozadina podrške Alispahiću dijela strančakog rukovodstva? Uživa li Alispahić njihovo istinsko povjerenje ili su se uplašili za vlastitu poziciju u Stranci?
– Nije problem u smjeni Alispahića. Problem je u neutemeljenoj bojazni dijela rukovodstva SDA da se krenulo u nametanja dominacije ljudi koji su bili uz mene na prošlom kongresu i na konvenciji stranke. Takva teza se uporno ponavlja u posljednjim mjesecima, u vremenu odsustva predsjednika Tihića, ali ona zaista nema utemeljenja. Alispahićevu smjenu je tražio Asim Sarajlić, jedan od najbližih saradnika Tihića, podržali su je mnogi u predsjedništvu SDA koji su na konvenciji imenovani po prijedlogu predsjednika Tihića. Alija Fitozović, koji je zamijenio Alispahića u kadrovskoj komisiji, je Sulejmanov lični prijatelj itd. U svakom slučaju, moja dužnost je da u vremenu koje je pred nama pokažem da je ovakva bojazan bezrazložna, da ne dijelim kadrove na «moje» i tuđe, da postoji samo podjela na vrijedne, odane, korisne, i na one druge.
Kakvo je zdravlje Sulejmana Tihića? Očekujete li njegov skori povratak u politički život u punom kapacitetu?
– Najmjerodavnija je Sulejmanova procjena, a on cijeni da će već krajem maja biti na poslu. Vjerovatno taj angažman u prvim mjesecima neće biti u punom kapacitetu, ali će biti dovoljno da bude prisutan među nama.
Nakon posljednje konvencije koja je održana umjesto redovnog kongresa, uspostavljeno je svojevrsno dvovlašće unutar SDA. Kako funkcionira sistem “dva lidera pod jednim krovom”!?
– Nije nikad bilo dvovlašća u SDA. Tihić je predsjednik stranke i od mene je imao samo podršku. U vremenu njegovog odsustva sam zaista uložio truda da se radi jedinstveno, bez tenzija i preglasavanja. Prva prava disonancija je izazvana smjenom Alispahića, ali smo na nju bili prisiljeni. Stranka mora pokazati snagu, spremnost da svakog stavi na njegovo mjesto. Ne možete se poigravati sa SDA, morate cijeniti šansu koju vam pruži najjača politička organizacija u BiH.
Ima li SDA u ovom trenutku svog koalicionog favorita? Kruže razne glasine: da gradite savez sa SDP-om, da ste bliski sa Komšićevim DF-om, a nije malo ni onih koji vjeruju da ste najbliži Radončićevom SBB-u?
– Nemamo. Bili smo u koaliciji sa SDP ali nas je pokušao izbaciti bez pravog razloga, tako da je ostala samo obaveza da zajednički očuvamo stabilnost u državi do skorih izbora. Ne smijemo dopustiti destabilizaciju, naročito u finansijskom sektoru. Većinom se dogovaramo sa SDP, ali i SBB je pomogao usvajanje budžeta u kantonu Sarajevo. Kanimo održati ekvidistancu prema svima, i sigurno nećemo sužavati sebi manevarski prostor odbacivanjem unaprijed bilo koje od navedenih stranaka.
Poziciju svake od ovih partija odredit će narod na izborima.Ipak, ako biste bili u prilici da birate, s kim biste najradije dijeili vlast: sa Lagumdžijom, sa Komšićem ili sa Radončićem?
– Svi smo mi rivali u političkoj areni i imamo historijat međusobne saradnje i međusobnih sukoba. Ta rivalstva su znala kulminirati i personalnim i stranačkim animozitetima. Dakle, nema posebnih simpatija, afiniteta, priželjkivanih koalicija, ali ima zajedničkih interesa, sličnih gledanja na bitne procese. Uslov za koaliciju je dobar izborni rezultat i što veća podudarnost programa, prioriteta. Naravno, koaliciju mogu onemogućiti i niski udarci, laži i diskvalifikacije, ali sam uvjeren da će toga u ovoj kampanji biti manje.
Je li na sceni svojevrsno zbijanje nacionalnih redova: srpska opozicija se udružila i na izbore izlazi sa zajedničkim kandidatima; hrvatske stranke okupile su se u okviru HNS-a, a i bošnjačke partije su uspjele dogovoriti zajednički izlazak na izbore u RS-u?
– Ja mislim da nije, sa izuzetkom Hrvata u Federaciji BiH i Bošnjaka u RS. Bošnjačka i srpska politička scena je zaista pluralna. Imamo i snažnu, ostvarivu platformu saradnje narodnih stranaka pod okriljem EPP. A njen sadržaj je integrirajući, proevropski, nije na liniji zatvaranja i zbijanja nacionalnih redova.
Kakav rasplet očekujete na srpskoj političkoj sceni? Hoće li udružena opozicija poraziti Dodikov SNSD?
– Vjerovatno će se voditi mrtva trka koja će rezultirati stvaranjem dva bloka ujednačene snage. Zanimljiva novost je retorika bloka koji predvodi SDS – bazira se na ekonomskim temama, borbi protiv korupcije, na smirenju tenzija, prihvatanju realnosti… to ulijeva nadu.
Ekonomske i socijalne prilike podjednako su loše u svim dijelovima BiH, pa ipak masovni protesti građana desili su se uglavnom na dijelu BiH s bošnjačkom većinom? Zašto?
– Višestruki i slojeviti su razlozi za to. Bošnjaci većinom žive u gradovima Federacije, a tu je koncentracija velikih privrednih sistema koji se nisu oporavili u postratnom vremenu, koncentracija medija koji nemaju izbalansiran odnos loših i dobrih vijesti, čije informativne emisije šire beznađe, koncentracija stranaka i političara koji su spremni uzdrmati temelje države u borbi za vlast. Socio-ekonomske prilike su loše u cijeloj zemlji, ali su ipak manje loše u Sarajevu od ostatka zemlje, naročito Republike srpske, a Sarajevo je pretrpilo najintenzivnije i najupornije izljeve nezadovoljstva. Istrage koje su u toku će nam dati odgovor zašto su nasilje i paljevine izvršili pojedinci koji su daleko od siromaštva i nezaposlenosti.
Kako će vlast na državnoj razini funkcionirati do izbora, s obzirom na činjenicu da je nakon smjene Radončića ugrožena parlamentarna većina?
– Postoji kritična masa političkih snaga na svim nivoima vlasti koje su zainteresirane za očuvanje stabilnosti, i spremne su sarađivati. I SDA će sigurno dati svoj doprinos stabilizaciji prilika bez obzira na činjenicu da čini opoziciju kroz većinu državne strukture.
Lider SBB-a Fahrudin Radončić tvrdi da je priželjkivao smjenu iz Vijeća ministara BiH kako bi se punim kapacitetom posvetio “pobjedničkoj kampanji”? Vjerujete li u izborni uspjeh SBB-a?
– Ne. Rezultat SBB na lokalnim izborima održanim 2012 godine se prepolovio u odnosu na opšte izbore iz 2010. Moguće je da se ova stranka u izvjesnoj mjeri oporavi, ali ne vjerujem da može postići neki spektakularan obrat i rezultat.
Radončić optužuje Vas i Lagumdžiju da ste njegovom smjenom “pomogli Dodiku da postane najači političar u državi”!?
– Dodik je prije par godina zaista bio najuticajniji političar u BiH. Prodao je Telekom Srpske, uzeo kredite, i trošio. Povećao je plaće, penzije, pravio zgrade, kupovao avione, trošio milione. I potrošio. Dugovi dolaze na naplatu, narod siromaši, i Dodika više ništa ne može vratiti na poziciju koju je imao. Ne može se gladan narod nahraniti bajatim, recikliranim obećanjima o osamostaljenju RS. Ljudi su umorni od konflikata, neizvjesnosti, i zapaljiva retorika može proizvesti suprotan efekat, gurnuti glasove prema bloku koji predvodi SDS.
Je li Vas iznenadila izjava bivšeg reisa Cerića da razmišlja o kandidaturi za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH?
– Nije me iznenadila. Dr Cerić je po vokaciji političar, i uvijek se bavio politikom. I kad je trebao da se suzdrži od toga.
Kako tumačite političku transformaciju vodećeg političara u Srbiji, Aleksandra Vučića, koji je od desničarskog jastreba postao golub mira?
– Tumačim to sazrijevanjem, i ljudskim i političkim. Vučić je prepoznao jasnu istinu da interes svog naroda u današnjim okolnostima mora braniti radikalno drugačijim metodama od onih na koje su Srbi oslanjali prije 20 godina. Konflikt sa svim susjednim narodima koji se završio opštom nesrećom i zaostajanjem, konflikt sa svijetom koji je završio NATO udarima, doveo je Srbiju gdje ju je morao dovesti. I tim putem se nije moglo nastaviti, morao se napraviti preokret. Vučić je to shvatio na vrijeme.
Vjerujete li da se nekadašnji tvrdi nacionalisti na svim stranama mogu preobraziti u istinske borce za međunacionalno pomirenje i “miroljubivu koegzistenciju” različitih etničkih zajednica na Balkanu?
– Vjerujem u sazrijevanje i pozitivno mijenjanje političara koje vodi pravilnom tumačenju i artikuliranju interesa vlastitog naroda. Krajnje je vrijeme da se podvuče crta pod dvije decenije otvorenih ili pritajenih sukoba koji ne vode više nikuda. Nema promjena granica, arhitektura Balkana je formirana, pred nama je intenzivan proces normalizacije, saradnje, ekonomskog oporavka.
U Sarajevu će sredinom maja biti održan 5.Sarajevo business forum. Koji su realni dometi ovog skupa?
– Dometi zavise od domaće ponude. Uloga Business Foruma je da dovede potencijalne investitore i partnere u Sarajevo, da se ostvari kontakt, da se stvori šansa, sve ostalo je do domaćih privrednika. U Bosnu i Hercegovinu je iz islamskih zemalja u poslijeratnom periodu ušlo kapitala i investicija u vrijednosti od približno 1,5 milijarde KM, više nego u sve ostale republike bivše Jugoslavije. To se nije desilo samo od sebe, itekako su pomogli ljudi koji su ohrabrivali i dovodili investitore u BiH. Jedan od njih je i Amer Bukvić, direktor BBI Banke, koji svake godine nanovo uloži ogroman napor u organizaciju Sarajevo Business Foruma.
Koja je najgora optužba koju ste čuli na svoj račun?
– Jaka je tu konkurencija, svašta se o meni izmišljalo i lagalo. Većina toga bi iz današnje perspektive moglo zvučati i smiješno, da nije žalosno. Najštetnija je sigurno bila laž New York Timesa iz 1998 godine, skuhana u bosanskoj kuhinji, da sam najbogatiji čovjek na Balkanu. Najštetnija je jer je internacionalizirala jednu glupu, očiglednu izmišljotinu. U to vrijeme sam vozio jednog starog Nissana i živio od plaće koja nije prelazila 1.500 KM, pa se nisam obazirao na bombastičnu laž koje se zatim reciklirala, ponavljala, nanosila štetu i meni, i mom ocu, i stranci, i državi. Laž je jedna od opasnijih i štetnijih bolesti bosanskog postratnog društva.
Slobodna Bosna, 8. 5. 2014. godine
sda.ba