Kriza znanja kao uzrok stagnacije BiH

Graditi društvo koje se temelji na znanju, pored toga što mora biti imperativ pojedinca, još više mora biti i imperativ države u kojoj živimo

Autor: dr. sc. Senad Mehmedinović

116

Svi smo svjesni da država predstavlja zajednicu ljudi u kojoj svako individualno afirmacijski doprinosi napretku, ali isto tako (nažalost) negacijski dovodi do destrukcije, destabilizacije...

U knjizi Islamska deklaracija između ostalog piše da do destabilizacije ljudi, društva, pa i institucija dolazi zbog toga što se čovjek udaljio od vjere. Vjera je znanje, a ono je postojanost. Čovjek sve što više zna svjestan je svog neznanja, i to znanje možemo nazvati korisnim znanjem. Znati, a ne biti svjestan svog neznanja, ili još teže, neznati, a misliti da znaš je bolest koje se mnogi trebamo čuvati.

Poređenje između znanja i neznanja je ekvivalentno napretku i razvoju, odnosno stagnaciji i urušavanju. Jednostavno rečeno institucionalnim riječnikom, sve što napreduje i razvija se, znanje je, a sve što stagnira i propada je neznanje ili zloupotreba znanja. Vrijeme i prostor u kojem živimo je slika morala koji predstavlja skup nepisanih pravila, a koja su kod nas postavljena na način „kad može on, mogu i ja" ili „nisi ti za ovog, nisi u stanju lagati", itd. Problem našeg sistema se može definisati kao dugogodišnja homogenizacija neznanja individua, koja su heterogenizirala znanje (u individue - jednina).

Također, došlo je i do prepuštenosti ili povlačenja od strane onih koji se prepuštati i povlačiti ne smiju. Nema prepuštanja nepisanom pravilu „kada može on, mogu i ja", jer se ovdje vidi težnja za „vrhom", a u djelu Država je rečeno „ „najbolja i najsložnija je ona država u kojoj za vlašću najmanje teže oni koji su izabrani da vladaju, a ako država ima drukčije vladaoce, onda je u njoj obrnuto".

Sami prosudimo!

 

Vi ste ovdje: Asocijacija mladih OO SDA Tuzla / Kriza znanja kao uzrok stagnacije BiH