Izetbegović u Srebrenici: Pomirenje se gradi na pravdi i istini, a ne na lažima i negiranju genocida

600 1499766194bakir-1-400x280
Vrijeme u kojem živimo od nas zahtijeva da govorimo, da podignemo glas i odgovorimo onima koji još nisu razumjeli ili ne žele da razumiju zastrašujuću poruku genocida koji je ovdje počinjen.

Kazao je ovo na ceremoniji obilježavanja 22. godišnjice genocida u Srebrenici član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, naglasivši da je svima dobro poznato ono što se dogodilo u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Njegovo obraćanje u nastavku prenosimo u cijelosti:

- Odredi smrti zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, nakon višegodišnje opsade slomili su otpor iscrpljenih branilaca i pogubili hiljade zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, želeći da na ovom prostoru potpuno zatru postojanje jednog naroda.

Šta su i kome su skrivili ovdje mučki pobijeni muškarci, dječaci i starci, ljudi koji su branili svoje porodice i gole živote, svi do jednog, ostat će tajna zauvijek skrivena u tamnim ponorima duša zlikovaca koji su to počinili.

Sva krivica 15-godišnjeg Damira Suljića i 72-godišnjeg Alije Salihovića, čije ćemo kosti danas sahraniti u Potočarima, je što su bili muslimani, Bošnjaci, i što su rođeni u Srebrenici. Džemila Mahmutović je pored ove, imala i krivicu ljubavi prema braći i muškoj rodbini, uz koje je ostala ne želeći ih napustiti ni pred smrću koja je izvjesno dolazila.

Znamo i da su Ujedinjene nacije ostale nijeme i pasivne. Danima su dobijali precizne podatke o pokoljima koji traju, imali su satelitske snimke rastućih masovnih grobnica, ali su „Zaštićenu zonu UN-a" kukavički prepustili totalnom pokolju, koji će biti upamćen kao najsramniji trenutak Ujedinjenih nacija i jedan od najmračnijih trenutaka ljudske civilizacije.

Savjest zločinaca se nikada nije probudila. Oni i danas, kao i svih 22 godine koje su protekle, nastavljaju da skrivaju i negiraju zločin koji su ovdje počinili.

Savjest civiliziranog svijeta, nakon prvog šoka, ipak se aktivirala. Međunarodni i domaći sudovi suočili su se sa užasima brutalnih likvidacija, masovnih grobnica, ali i sa izopačenošću ideologije koja je to naredila. Nazvali su to i presudili jedinim mogućim imenom – genocidom.

Jezivo iskustvo Srebrenice je pred sve nas, koji smo mu svjedočili, postavilo teška iskušenja i teška pitanja. Ponekad nam izgleda kao da odgovora na ta pitanja i iskušenja nema.

Ali odgovora mora biti!

Odgovori se nalaze u budućnosti ispunjenoj životom i mirom. Put do takve budućnosti vodi preko pomirenja. Ono je potrebno svima – i nama i generacijama koje dolaze.

Ono je potrebno kako nikad više u BiH nijedna majka ne bi morala uputiti i tražiti kosti svoje djece po masovnim grobnicama. Ali jedno mora svima biti jasno – pomirenja i bolje budućnosti u BiH ne može biti bez pravde i istine. Jer istina je jedini oslonac pred teškim iskušenjima sa kojima se suočavamo svaki put kad se izgovori riječ Srebrenica. Samo ojačani istinom bit ćemo u stanju da se odupremo tim iskušenjima.

Temelji pomirenja moraju se graditi na pravdi i istini. Na lažima, negiranju genocida, relativiziranju, provokacijama kojima smo svjedočili i uoči ove godišnjice, nikakvo pomirenje nije moguće. Pomirenja i bolje budućnosti neće biti dok u potpunosti ne bude poražena ideologija koja je kreirala genocid u Srebrenici.

Zato, danas, sa ovog za nas svetog mjesta, još jednom upućujemo poziv srpskom narodu i njegovim političkim, vjerskim i intelektualnim elitama da prihvate istinu i prestanu poricati genocid koji je ovdje počinjen, da konačno učine taj korak ka istinskom pomirenju i boljoj budućnosti za sve nas.

Istina od srpskog naroda zahtjeva da ne poklanja svoje povjerenje onima koji mu nude izmišljene mitove, onima koji ga vode u sukobe, onima kojima taj narod treba samo kao saučesnik ili nijema podrška u zločinu.

Takvih, nažalost, još ima. Oni nastavljaju sa negiranjem genocida, odlikuju ratne zločince dosipajući tako so na rane preživjelih, nastavljaju da svakodnevno prijete otcjepljenjem dijela BiH. Poručujemo im da u tome neće uspjeti. Nikada nećemo dozvoliti da Srebrenica, Tomašica, Brčko, Zvornik i sva druga mjesta užasnih zločina nad nevinim bosanskim ljudima, budu išta drugo do li BiH.

Od međunarodne zajednice istina zahtijeva da užasna lekcija iz ljeta 1995. godine bude naučena kako bi se spriječile buduće Srebrenice. Promatrajući sa zebnjom sve ono što se u današnjem svijetu događa, plašim se da ta lekcija, nažalost, nije do kraja naučena.

Bošnjacima je Srebrenica najdublja rana i oni je nikada neće zaboraviti. Nasilje kojem su bili izloženi od Bošnjaka zahtjeva da preziru ideju nasilne osvete, i oni je i preziru. Teško je na svijetu naći narod nad kojim su počinjeni tako strašni zločini, uključujući i genocid, a koji je uspio da svojim unutrašnjim bićem i svojom duhovnom snagom savlada poriv za osvetom. Dobro je da je tako, jer osveta bi nas vodila u začarani krug iz kojeg nema izlaza. Naša jedina osveta moraju biti, i jesu to, upravo pravda i istina.

Stoga, od borbe za istinu i pravdu nikada nećemo odustati. Srebrenica je bila poprište užasne tragedije, zatim pozornica nijeme tuge, a u budućnosti treba da postane mjesto pomirenja. Da li će građani Srebrenice, i cijele BiH, uskoro početi da žive u budućnosti ispunjenoj životom i mirom, ili će nam to ostati nedostižni san, zavisi isključivo od spremnosti da se prihvati istina i odbace laži.

Istina jeste teška i bolna, ali što prije bude prihvaćena, prije ćemo stići u budućnost u kojoj će se na ovaj dan u Potočarima spomen i sjećanje na žrtve genocida očitovati samo – molitvom i šutnjom.

sda.ba

 

Vi ste ovdje: Naslovna